Na treću obljetnicu američke tragedije ne mogu se oteti dojmu kako mnogi na te događaje gledaju iz posve drukčije perspektive nego prije tri godine. Stvar nije samo u tijeku vremena koje omogućava da se sve stvari sagledaju iz jednog malo šireg kuta i kontekstu nekih suvremenijih događaja. Stvar nije ni u sasvim razumljivom ljudskom nastojanju da se neugodna prošlost zaboravi ili pokopa lavinom daleko sretnijih uspomena, čak i kada je ta prošlost neposredna, živa i bolna i kada to ne izgleda moguće. Ono što sam zapazio i što me brine jest to da se mnogi jednostavno ponašaju kao da 11. rujna 2001. godine nije bilo.
Dijelom se to može objasniti novim globalnim potresima kao rat u Iraku, dijelom politikom (čemu su američki predsjednički izbori najbolji dokaz), ali je razlog svemu tome ipak mnogo univerzalniji i mnogo ljudskiji.
Poricanje 11. rujna se obično može zapaziti u dva oblika.
Prvi je nastojanje da se sve objasni kao rezultat spleta tragičnih slučajnosti kakav se događa jednom u milijun godina. Tragična nesposobnost jedne vlade, par ljudi na pogrešnom mjestu u pogrešno vrijeme, nepregledane vize itd. – sve se to nudi kao jednostavno objašnjenje 11. rujna 2001. Tragedija se opisuje kao jedinstveni događaj koji se nije dogodio nikada prije niti se ikada više može dogoditi. Sve pouke 11. rujna treba zaboraviti a sve njegove posljedice izbrisati.
Druga forma poricanja 11. rujna je u novim perspektivama, špekulacijama i teorijama zavjere koji odgovornost za masakr tisuća Amerikanaca stavljaju pod nos svakome i svačemu osim terorista koji su ga počinile. Neki će tvrditi da iza svega stoji Mossad, neki da je sve maslo Pentagona, neki da je to djelo Busha…
Na to me je podsjetio ovaj blog koji se bavio nešto novijom tragedijom, one u Beslanu. Tvrdi se kako je za masakr odgovoran Putin, te da je jasno da se mogao izbjeći, samo da nije bilo nečije "šahovske kalkulacije s ljudskim životima". Jasno je da za takvo objašnjenje postoje argumenti, ali mislim ipak da iza njega stoji univerzalna potreba da se događaj koji predstavlja oličenje bezumlja stavi u neki racionalni okvir. Teško se pomiriti da u današnjem svijetu postoje spodobe koje su spremne mučiti, silovati i ubijati djecu pred očima njihovih roditelja i svjetske javnosti, a sve u nastojanju da postignu neki apstraktni politički cilj. Još se teže pomiriti da se takve spodobe svojim izgledom ne razlikuju od ljudskih bića i da svakog trenutka u svakom dijelu svijeta mogu svoje intelektualne i druge sposobnosti koristiti kako bi od svijeta napravili pakao. Nakon spoznaje da je ono što se dogodilo u Beslanu moguće svijet je nemoguće gledati istim očima. Mnogo je jednostavnije na taj užas reagirati njegovim poricanjem i upiranjem prstom na nešto opipljivo i iza čega stoji nekakav racionalni interes – velike sile i njihove vlastodršce. Zlo u Beslanu je nekako lakše probaviti ako je ono barem nekome i barem nečemu imalo smisla.
Isti taj fenomen je na djelu kada se promišlja o 11. rujnu. Mnogima je neugodno pri pomisli da žive u svijetu u kojem su devetnaestoro ljudi s džepnim nožićima
sposobni baciti na koljena cijelu jednu supersilu. Mnogo je lakše sav taj užas i sve ono što se dogodilo nakon njega svesti pod nekakav strašni, podmukli ali složeni plan koji se nekako ipak može shvatiti. Mnogo je lakše zamisliti svijet istim onakvim kakvim je izgledao 10. rujna 2001. – svijet u kojem je postojala jedna jedina supersila kojoj nitko ništa nije mogao, svijet u kojem Sadam Husein nije mogao potegnuti vodu u zahodu a da to ne gledaju na CIA-inim ekranima, svijet koji je bio siguran i stabilan.
Taj svijet se nije raspršio u paramparčad 11. rujna 2001. iz jednog veoma jednostavnog razloga. On nikada nije ni postojao. Moć koju su simbolizirali Clintonova Bijela kuća, MTV, Hollywood i Coca Cola bila je temeljena na iluziji. Korijen mržnje koja se danas osjeća prema SAD nije toliko u izrabljivanju Trećeg svijeta i sličnim politikantskim parolama koliko izraz bijesa onih koji su se odjednom osjetili prevarenima, ali se to ne usude priznati.
Jedini put kojim bi se svijet konačno mogao oporaviti od 11. rujna 2001. jest u tome da se svi – i Amerikanci i oni koji ih tako bjesomučno kritiziraju – konačno
suoče s nekim neugodnim istinama.
Post je objavljen 11.09.2004. u 21:54 sati.