Jedna od najpoželjnijih osobina, koju neko u današnjem svijetu može imati, je upravo famozna ljepota. Njoj pridjeljujemo gotovo mitska obilježja. To je prvo prema čemu možemo prepoznati princa iz bajke. To i činjenica da ga u ekranizaciji koju gledamo, (ko normalan još čita knjige) glumi Brad Pitt ili Orlando Bloom. Dok ćemo glavnog negativca prepoznati po tome, što ga glumi Danny De Vitto ili Jack Nicholson. Od najranijih dana djecu učimo da je u pravu mala preslatka životinjica, makar ona često bila patološki gad u duši, a zatrti treba golemog, ružnog, ogavnog i u pravilu debilnog vuka. Nešto kasnije na strani sila dobra i svjetlosti nalazimo eterične vilenjake, dok zlo i tamu pretstavljaju glupi, odvratni, smrdljivi i patetični Tolkienovi orci. S fresaka u crkvama se nad nama zaštitnički nadvijaju plavokosi anđeli s bijelim krilima, dok su se demoni, nakon što su otkazali članstvo u anđeoskom redu, očigledno podvrgli nizu plastičnih operacija, da dobiju sva ta kopita očnjake i kozje glave uz obaveznu dekrilaciju. Poruka je kristalno jasna, ljepota izvana je odraz ljepote iznutra!
Istraživanja pokazuju da zbilja lijepa djeca dobijaju osjetno više pažnje od svojih vršnjaka, bez da se moraju oko toga truditi. Također pokazuju da zbog toga zaostaju u razvoju socijalnih vještina. Empirija nas je naučila, da ako postoji jedna karakterna osobina, koju direktno možemo vezati uz nečiji vanserijski fizički izgled, kojeg je dotična osoba svjesna, onda je to eventualno umišljenost. Stoga smo i spremni eventualni izostanak iste, svrstavati pod neobično pozitivnu osobinu. Kao da se ono što bi od drugih očekivali pod normalno, odjednom preobrazilo u ogromnu vrlinu! I iako svi mi volimo sebe tješiti, da upravo mi nismo toliko površni, kako je to lijepo Novković na zadnjoj Dori rekao: "kad izgled ne bi bio važan, onda bi pobjedio najbolji glas u Hrvatskoj". Najbolji komad u sobi je taj koji dobija najviše pažnje i uzima si za pravo razbacivati se najljigavijim spuštanjima, pa se time poslje još hvali na blogu. Niko od nas se ne žali da je htjeo u nekoj ulozi vidjeti Jacka Nicholsona ili Drew Barrymore umjesto Brada Pitta ili Halle Berry. Niti bi rađe bio na modnoj reviji za one punijeg stasa nego na onoj tipičnoj za velika dizajnerska imena. Naravno da smo se stvarno držali tog kriterija, Tuđman i Milošević ne bi imali šanse. Ali kao i svaki kriterij i ovaj se primjenjuje samo tamo gdje to nije uistinu bitno!
Da stvar bude zanimljivija, ispada da se definicija što to ljepota u stvari je ili nameće izvana ili dolazi do promjene kolektivne svijesti u neobjašnjivo kratkom periodu. Prije deset godina nosile su se obline, danas su u modi ravne linije, uz eventualno toleriranje sisa. Jednako ekstremni su skokovi s Vina Diesela na Orlanda Blooma koji su paralelno uzeli maha. Nekakve priče o univerzalnom modelu ljepote su apsurdne kad znamo da se u nekim djelovima afrike lijepom ženom smatra ona sa sto trideset kila, u americi anoreksičarka s dvije konzumove vrećice silikona instalirane na stratešku lokaciju. Što mi baš i nije najjasniji moment, ali valjda ima neke veze s kravljim fiksacijama njihovih predaka. A na dalekom istoku su mala stopala bila dovoljno in, da se deformiraju premalim cipelama tokom rasta. I dok će suvremene feministice na sve ovo prezirno odmahnuti glavom, to će najvjerovatnije učiniti držeći jedno oko na modnim pistama, drugim prelistavajući neku od vječnih rasprodaja u potrazi za nečim sličnim i istovremeno kukajući da su nabacile par kilograma pa ne mogu ući u kreaciju, s prosječnom potrošnjom materijala jednakoj onoj oveće kuhinjske krpe, te da zbilja moraju na dijetu.
Muška populacija se istovremeno našla pred inputom, da bi zbilja trebala razmisliti o depilaciji i lakiranju noktiju, ako žele držati korak sa šminkerima koje i na našim ulicama možemo vidjeti kako se šeću u svojim otvorenim sandalicama, trapericama koje iz profila možemo ograničiti sa dvije ravne linije okomite na tlo i uštirkanim košuljicama, vodeći uz sebe razvijotke nakvarcane do boje pečene gline uz obavezno obojanu kosu u neku od nijansi platinaste ili plava i odjevene u ono što tog tjedna prolazi pod urban, casual non conformistic look. Istina oni već useljeni će vjerovatno komentirati kako je teretana za pičkice, trenirajući svoje trbušnjake novom žujom, ali ostali će barem razmisliti o tome da nabave brojku koja opisuje njihove aktivnosti na bench-u, a završava na kg. Jedini problem je što ako se zbilja toga i prihvate i kao svaki "normalan" sportaš krenu s kombinacijom: creatine, whey proteine, može im se desiti da se jednog dana probude i čuju da se nosi Bloom. A jedno i drugo ne ide zajedno da se na glavu postaviš.
Neki dan sam vidio emisiju o plastičnim operacijama i među ostalima se tamo našla i djevojka koja je bila uvjerena da joj je nos preširok. Istina radio sam nešto drugo, tako da sam samo bacao pogled preko ramena tu i tamo, ali koliko sam ja mogao vidjeti nije bilo neke spomena vrijedna razlike između prije i poslje. Što ju nije spriječilo da roni krokodilske suze radosnice i izjavljuje da joj se ovako čini mnogo bolje. Samo džaba joj je, sve da sam ja i pogriješio u odokativnoj procjeni, slonica bez surle i dalje ostaje slonica. A i nikad se ne zna kad će pod sve većim utjecajem crnaca, široki nosevi postati in!
Post je objavljen 11.09.2004. u 09:30 sati.