I dok vrtim taj kotač unatrag pronašao sam Fadilu i u jednoj od svojih pjesama koje sam iz Egipta pisao maloj kovrčavoj.
Ja mogu biti svi ti ljudi, djevojko...
I ona žena na ulici,
Ako mi izrastu grudi pod košuljom tvojih dodira
Mogu biti sama želja,
Mogu biti dvije boje tvoje zastave
Koju nosiš prisno i prkosno
Dok stupaš ulicama ovog grada,
Otvaraš pločnike kao Mojsije more,
Kao žeđ kokos na plažama.
Mogu biti ciganka
Koja švera najlonke na Kvatriću
I otkriva tajnu da će stići kakvo pismo,
Tetak iz Amerike.
Mogu biti recimo jabuke, jesen..,
Kesteni tvojim obrvama
Što pitaju:
Odakle si?
U meni svi ti ljudi
Govore istu priču:
Još davnih dana počeo sam povratak...
Putem gubim sjećanje i prah vila sa kapaka.
Mogu biti svi i sve i sva i ne mogu ne biti.
Mogu biti
Sasvim svoj
Sasvim tvoj
Sasvim skriven
Od zaborava...
Post je objavljen 17.05.2004. u 15:31 sati.