Jučer je vrijeme sporo prolazilo. Ne sjećam se kada sam zadnji put toliko umirao od dosade na poslu i čekao da mi istekne radno vrijeme. No, kada je napokon došao i taj čas, žurno sam sjeo na bicikl i zaputio se prema kući mi dragoj. Doma je majka pripremila lasagne, a mili joj sin inače proždre po pola protvana istih. No, jučer sam pojeo sam 1 (slovima jedan) komad lasagna. To ja zovem samokontrola. Pogledao sam par stvari na televiziji, a onda je bilo vrijeme staviti tjelesinu pod vodu. Nakon pranja, izađoh iz kuće, jer trebalo se naći sa Dragutinom na stanici, pa da zajedno odemo do kina gdje ćemo se onda naći sa Richardom i dr. Phil-om. Film koji smo išli gledati je Fahrenheit 9/11. Ali prije toga, molim da svi visoko dignete čaše za Richarda, koji je upisao Studij dizajna i opet će biti student (ovog puta nečeg do čega mu je stalo). Hura, jupi, vatromet, konfete, šampanjac. I tako smo mi kupili karte za taj kontroverzni film i onda se prije filma odlučili malo prošetati po gradu, jerbo imasmo još vremena. Vrijeme je sve hladnije, te se valja sve toplije odjenuti. To mi u jednu ruku i paše, jer sam pobornik jeseni. Makar mi i zima nije loša. Mislim da ćemo moji sudruzi i ja za vrijeme zime otići u Beograd jedan vikend. Pa ako se netko hoće ponuditi da nas vodi po kafanama i restoranima neka se javi. Ali o tome ćete još biti na vrijeme obavješteni. Za vrijeme naše kratke šetnjice naletjeli smo na Verna i Sonju, koji su baš išli doma. Pa, smo malo stali i popričali i u neku ruku dogovorili druženje večeras. Razgovor smo morali naprasito prekinuti jer se bližio početak predstave, te smo žurnijim korakom krenuli do Balkan kina (ne priznajem naziv kino Europa). Film sam odgledao bez žderanja kokica. To mi je bio pomalo i šok, jer ne sjećam se kada sam zadnji puta izveo takvo što. A sada malo i o filmu. Film lijepo prikazuje Busha kao idiota, ali to smo manje-više već i znali. Zanimljive su teze kojima nas bombardira vrli Moore, ali ne bi onjima da Vam ne pokvarim film ako ćete ga ići gledati. A trebali bi. Nije mi Fahrenheit jak kao Bowling For Columbine, ali svakako je dobar. Nažalost, Michael Moore je također tipčni Amerikanac i glupak, što se na svojoj koži uvjerio Jay-Z, dok je u Zagrebu radio na jednom filmu gdje je Moore imao omanju ulogu. Taj veliki borac za ljudska prava nije htio letjeti sa Croatia Airlines, jer nikad nije čuo za njih (tražio je Lufthansu umjesto), nije htio piti hrvatsku vodu nego je to morala biti francuska (ako se dobro sjećam) i još štošta, što ga je odmah ocrnilo u oćima ljudine kao što je Jay-Z. Tako da uzimam njegove filmove sa rezervom, iako su jako dobri. Nakon filma, krenusmo doma, ali prije toga smo zašli u videoteku, gdje smo Richard i ja posudili edukativne filmove koji služe za jačanje podlaktice i šake. Doma sam izveo par vježbi, a onda usnio kao djetešce.
Post je objavljen 10.09.2004. u 16:47 sati.