Jeste se ikada utopili u dusu glazbe, neke pjesme i jednostavno se prepustili, odlutali na ono vase posebno i intimno, jedinstveno mjesto? Pitam vas zato sto ja jesam i sto postoje meni tako drage pjesme ali one su najcesce tuzne al ko ga jebe kad ih obozavam. Glazba ima jako veliku ulogu u mom zivotu, jednostavno ne mogu zamisliti dan bez melodije (ne mogu)...recimo meni jedna od najdrazih pjevacica je i Lauryn Hill, i pjesma Final Hour...Ja jako volim pjevati i ponekad se po kuci derem na sav glas i ispustim dusu iz sebe i osjecam se bolje, svatko ima nesto svoje ja imam glazbu. Hocu reci kako u svijetu postoje tako neke obicne stvari a mi ih uzimamo zdravo za gotovo i uvijek trazimo nesto bolje i vise, a mozemo se prepustiti u onom sto nam je dostupno i najcesce ispred nosa! Nemam pojma da li kuzite sta vam hocu reci , ja se tesko izrazavam i tesko prenosim svoje misli ali shvatite to kako god hocete! svijet je pun cuda i ta cuda su oko nas i mi ih (samo) trebamo prepoznati...
Ja vjerujem kako su SVI ljudi talentirani na svoj nacin , na jednoj strani to su dobri pisci, slikari, pjevaci, matematicari i ostalo a na drugoj su oni koji imaju malo neobicne talente tj neke neobicne koje mozda cak ni nesmatrano talentima pa se onda osjecamo kao da smo bezvrjedni i pitamo se koja je nasa svrha u ovom svijetu kad nismo ni zasta! U tu drugu skupinu ubrajam se i ja samo sto ja jos nisam prepoznala taj svoj talent i to me prilicno ucrnjava...
Ja sam pesimist...
PS > To sto nas cini posebnima ,a ne klonovima je to sto svatko od nas ima neki svoj virtualni svijet za kojeg nitko ,ali nitko ne zna osim nas samih...B.S.
Post je objavljen 10.09.2004. u 12:02 sati.