Kad ste žensko (kao ja) i imate 30 (kao ja) – mislim, ljeta, ne kila - i family i sve ostalo što prosječno hrvatsko žensko čeljade ima (npr.: račune, kreditne kartice, PMS, kredite, svekrvu, živčane frendice, previše posla i premalo vremena za sebe, između ostalog…), onda vas tu i tamo pritisne i kakva briga o vlastitom zdravlju nad kojim uslijed buljenja u kompove visi pravi Damoklov mač! Jer i uz najbolju namjeru i trud da se sve one mononezasićene kiseline, tanini iz crnog vina, antioksidansi iz hektolitara zelenog čaja, vlakna, alfe i omege i vitamini ugrade u prehranu, ne ide to baš ovakvima, nediscipliniranima, kao što sam ja. I ne pada mi na pamet sad se opravdavati, to je jednostavno tako. A kretanje mi se svodi na radni stol-frižider-WC-krevet rutu i tu i tamo malo dalju šetnju do parkirališta/tramvaja. Onda se ja zamislim pa odlučim krenuti na neku rekreaciju. Jer, stvarno bi bilo pretenciozno reći da ću se baviti sportom… malo hopsanja dva, tri puta tjedno pa čak i pod tako fensi nazivom kao što je Tae-bo, ne može se baš nazvati sportom. Preskočit ću ovaj put nabavku opreme i opise svih čuda koja se prodaju pod nazivom: odjeća za fitness (mislim, fakat, ako mislite da se oni tanga dresovi mogu povezati s napomenom svakog fitness trenera o udobnoj odjeći za vježbanje, onda se grdno varate…).
Što sam ono htjela reći… elem, svaki put kad krenem na takvo vježbanje, iznenadi me nekoliko stvari: koliko su (ili bih trebala reći smo?!?) žene smrdane u glavu ponekad u pogledu svog izgleda, što smo si u stanju činiti da bi se svidjele drugima (i ne samo muškima, mislim da je ženama mnogo gore kad ih odmjeravaju 'sestre'), i na kraju koliko smo o tomu spremne lagati (a najviše samima sebi!).
Naime, uzmite prosječnu fitness skupinu.
Ona se uglavnom sastoji od tri grupe:
a) Štreberice: one su uvijek u prvom redu, pažljivo slušaju sva objašnjenja, sve vježbe odrade ispravno (barem one tehničke, loše su kad dođe na red koreografija, jer tu ipak treba malo slobode mišljenja ;-)), i uvijek naprave sva ponavljanja (ako instruktorica kaže 36 sklekova, one i naprave 36 sklekova, a onda im bicepse hladimo vatrogasnim šmrkom!)
b) Tete: one bi većini fitnesašica mogle biti mame, ali su ih kćeri nagovorile na aerobik, pa koriste maglu da odu od doma, dobro se uznoje i poslije odu na trač partiju s frendicama. Njih ćete prepoznati po lošim tenisicama i uvijek su u skupinama po tri, četiri.
c) Revne: one su obično u drugom redu, nezamjetljive su osim kad ih instruktorica pohvali kako dobro rade, a onda nosom paraju strop dvorane…
d) Srameče: uvijek i pod svaku cijenu u posljednjem redu i ne može ih se natjerati na sredinu dvorane, čak niti puškomitraljezom (ako takvo oružje još egzistira…). Ako ne brbljaju do besvijesti (i one obično dolaze u skupinama), onda mlataraju rukama i zapravo krate dokolicu… Njima se najčešće obraćamo sa: daj, tiše malo!!
Dakle, stavite sad pred špigl po jednu iz svake skupine i svaka od njih će vam reći da izgleda užasno! To se obično tu i tamo dogodi, kad recimo jedna drugoj pokazuju 'salo' na trbuhu, debljine promjera obične olovke: vidi koliko sam se udebljala… (gdje?? iza uha??) ili preužasno predebele noge. E, onda započinje prepričavanje tortura zvanih kremice protiv celulita (tortura za novčanik, ne da je krema nešto agresivna na tijelu, već svaka tubičica košta ko Sv. Petra kajgana), izgladnjivanje (barem do večernjih sati, kad već hiperživčana gladna žena poput uragana pomete frižider – ali, to je samo jedan obrok taj dan!!!) i onda naravno i vježbanje. Fasciniraju me izrazi lica tijekom, recimo, vježbi za kvadricepse (prednja strana bedara) i guzu koje su obično takve da bih najradije curu pored sebe ugrizla od muke. Tako i izgledam: iskeženih zuba!! Mislim si, slobodna aktivnost, a osobito kad vrijeme za njeno upražnjavanje doslovno otkidate od usta (sebi, mužu, djetetu…), bi trebala biti izvor ugode… Priznajem, nakon dobrog vježbanja stvarno se osjećam kao nakon dobrog seksa (iako jedno nikako ne bih zamijenila drugim, mislim ono drugo prvim!!! – trkelj!), ali tijekom vježbanja mi nekad dođe da zajodlam (ja sam porijeklom iz 'alpskih' krajeva) od muke.
A onda slijedi ono najbolje: razlozi zašto idemo na fitness.
Ako zdravlje nije jedan od najnavođenijih, dajem cjelogodišnju zalihu griotta u humanitarne svrhe (a to je velika količina, ozbiljno!). A tu i tamo, u vrlo intimnim ispovijestima, i to samo najbližima (čitaj, najbolja frendica o kojoj znamo neku gadost, pa smo sigurne da nas neće odati) priznajemo da želimo izgledati zanosno u badiću ili osvojiti nekog komada (barem one singl!; mi udane niti to ne priznajemo ;-))
Dakle, zašto vježbam? Pa cca 30% razloga su križa koja se već lagano počela pigati jer su se trbušni mišići odlučili na štrajk uslijed loše skrbi! A i fakat mi je glupo kad se zadišem nakon što se popnem na četvrti kat zgrade!
Drugih 30-ak % su taština jer 'i ja bih' pločice na trbuhu i guzu koja zakonima gravitacije pokazuje srednji prst.
I posljednjih 30ak% je čisti egoizam – sat vremena đipanja uz dobru muziku samo za mene! Eto!
Post je objavljen 10.09.2004. u 10:22 sati.