Vrag mi nije dao mira.
Prije nego što se dohvatih paunova kompjutorskoga pera, da malkice odmorim dušu, zavirih što nam ima reći jedinstvena Annie.
Zašto? Zato što sam noćas sanjao da sam Anie De Meni. Ujutro kad sam se probudio nisam znao tko sam: jesam li Kemoterapija koji je sanjao da je Annie De Meni ili sam Annie De Meni koja sanja da je Kemoterapija.
Lijepa je to i slatka dilema.
Budući da je noćas bilo, valjda, sjajno blogovsko druženje, zavirih da vidim što je Annie sanjala u tom druženju.
Možda i ona ima neku svoju sanjalačku dilemu vezanu uz nekog od brojnih blogovskih sjajnih pisaca?
I što ove smeđe izbuljene oči, koje kao da ne pripadaju mojoj, čini mi se, ipak nesrazmjerno velikoj glavi u odnosu na vrlo krhko i maleno tijelo, ugledaše. Neka je ljubomorna hakerica, valjda, provalila Annienu šifru i upisala nešto što Annie ne bi nikad napisala (naime, to je moja san o njoj). Odmah sam znao da sam sanjao ono što sam sanjao; dakle nisam Annie koja je sanjala da sam ja.
Kad se čovjek suoči s takvom slikom, e onda valja krenuti kod doktora na jedno malo ispiranje svijesti. Jedan od mojih liječnika je i Čuang Tse, suvremenik Aristotelov, kojega mudrost izvire u neograničenim količinama iz bistrih i domišljatih rečenica. Dakle, htio sam razriješiti slučaj moga noćašnjeg sna. Naime, za tekst koji slijedi, znao sam odavno. Možda mi je taj tekst i došao u snu, pa se pretvorio u ono što sam opisao. Budući da ono što je lijepo i pametno volim podijeliti s drugima, danas, u petak (rekao bi značajno Ivica Račan), častim vas ovom lijepom pričom, naslov koji je i naslov ovoga teksta.
Kako mogu znati da ljubav za život nije obmana? Kako mogu znati da onaj koji se boji smrti ne sliči djetetu koje se izgubilo i ne zna da se nalazi na putu koji ga vodi kući? – Čovjek u snu može da pije vino, a ujutro da se probudi u plač i nevolju. U snu može čovjek da plače i jadikuje, a ujutro da veseo pođe u lov. Dok sanja ne zna da je to san. U snu nastojimo da objasnimo san. Tek kad se probudimo, primjećujemo da smo sanjali. Tako postoji i veliko buđenje, nakon kojega spoznajemo ovaj veliki san. Budale se, međutim, smatraju budnima i tvrde da znaju jesu li u zbilji kneževi ili pastiri. I Kung i ti sanjate, a kad te ja nazivam sanjalicom, i to je san. Takve se riječi nazivaju paradoksom. No, kad nakon deset tisuća pokoljenja naiđemo na jednog velikog znalca, koji može da ih objasni, onda nam se čini da smo ga sreli tijekom jednog dana.
Ja, Čuang Tse, sanjao sam jednom da sam leptir, da letim od cvijeta do cvijeta baš kao leptir. Bio sam svjestan samo svog leptirovog zadovoljstva, a nisam uopće znao da sam Tse. Najednom sam se probudio, ležeći kao ovaj isti ja. Sada ne znam, jesam li onda bio čovjek koji sanja da je leptir, ili sam sada leptir koji sanja da je čovjek. Sigurno je da između čovjeka i leptira postoji razlika. Prijelaz se od jednog do drugoga naziva mijenom stvari.
Ugodan vam petak, ma što god to značilo.
Post je objavljen 10.09.2004. u 08:34 sati.