ovo je nastavak na doljnju prichu o malom zmaju. Onu pricu sam sanjao tocno onako kako je ishla, a ovu sam napisao vishe da vidim jel moguce napravit nastavak. Josh jednom UPOZORENJE: Ovo je prica za najmladje, ne ocekujte smislenost il ikaj slicnog
Godinama i godinama, mali zmaj je bio sretno ozenjen i imao vec nekoliko desetaka djece. Ugodan je bio taj zivot, a s vremenom se i promjenio. Narasle su mu duge kandje i plavi kineski brkovi, a i on sam je porastao. Sada je bio vec pravi zmaj.
Jednog dana, bas dok je imao svoj uobicajeni popodnevni odmor, osjetio se kako se nesto u njemu mjenja. Pogledao je ruku i primjetio kako mu bljedi. Nakon nekoliko sekundi, njegova zelena kozha je postala zuta. Odjednom je iz druge sobe cuo kako nekoliko djece panicno vristi "MAMAAAaa!". Potrcao je tamo i kroz prozor vidio kako krilati majmun odnosi vrecu s njegovom zmajolinom. Poletio je za njim, no prije nego se je uspio pribliziti, majmun je nestao u svjetlosnom bljesku.
U ocaju, sletio je dolje na zemlju da malo razmisli, a nebo mu je reklo "Taj majmun je djelo zlog carobnjaka iz doline vjecnog smrada. Nitko jos nije uspio doci do njega, a neces ni ti ako se pravilno ne opremis."
Bez puno razmisljanja, mali zmaj je poletio u toranj i sishao do podruma gdje je cuvao svoje stare oklope. Na zalost, svi oklopi su mu bili vec premali pa ih je dao djeci da se igraju, dok je on poletio van i zapitao zemlju kako da rjesi svjet od zlog carobnjaka iz doline vjecnog smrada.
"Ima nacina", rekla je zemlja, "ali prvo moras naci maramicu letecih amazonki u lebdecoj sumi na kisnom oblaku". Bez puno razmisljanja, mali zuti zmaj je poletio prema velikom kisnom oblaku koji je narusavao cisto i vedro nebo.
Kada je stigao tamo, oblak je bio prazan. Amazonke su sve odletjele na svoje popodnevno suncanje. Jedino je tamo bio ostrozubi vukozec koji je cuvao hram sa svetom amazonskom maramicom. Borba je pocela. Vukozec je bio brz i opasan, no zmaj je bio jaci nego ikada, a i kandje su mu bile toliko opasne da je nakon par zareza vukozec pobjegao panicno cvileci. Mali zmaj je uzeo maramicu i odnio ju nazad na zemlju.
"Obrisi nos", rekla je zemlja. Zmaj je prislonio maramicu nosu i puhnuo. Odjednom mu je iz nosnice izletila jaka zelenkastocrvena vatra koja je spalila i maramicu i dobar dio livade ispred malog zmaja. "Tako", reklo je nebo, "sada znamo da maramica nece pasti u krive ruke".
Ohrabren novom snagom, mali zmaj je poletio prema dolini vjecnog smrada. Na putu su mu se nasli jedan crni krilati vitez i nekoliko krilatih majmuna. Zmaj je zapuhao kroz nos i majmuni su zapaljeni pobjegli prema obliznjem jezeru. Na zalost, vitez je ostao neranjen. Izvadio je mac kojim je napao na malog zmaja. Mali zmaj je letao okolo i izbjegavao udarce dok na kraju nije vidio da nema sanse protiv naoruzanog viteza. Odletio je nazad do svoje spaljene livade i potisteno sjeo.
"Zelis li stvarno unistiti zlog carobnjaka", zemlja mu se obratila, "ima jedan mac, kao stvoren za tebe. Nalazi se duboko u vulkanu nemirne tisine. No pazi, ako uzmes mac, vulkan ce proraditi".
Mali zmaj je malo promislio, a onda se sjetio svoje zmajoline i brzo poletio u vulkan. Dolje u vulkanu je zemlja bila vrlo vruca pa je letio iznad nje, usput pazeci da krilima ne dodirne strop. Dosao je u jednu veliku okruglu pecinu prepunu lave. U sredini je stajao stalak sa macem zabijenim u njega. Mali zmaj je sletio na stalak i poceo cupat mac.
Nije ga jos ni izvukao, a vec je lava pocela stvarat velike valove koji su spricali po stalku. Mali zmaj je poletio i iz zraka iscupao ostatak maca. Kada je izvadio mac, mali zmaj nije vise gubio ni trenutka, poletio je prema izlazu dok ga je pratila explozija uzarene lave. Izletio je van, brzo skrenuo i jos brze odletio daleko od vulkana kako ga vruce kapi lave nebi pospricale.
Sada je bio spreman. Vise nista nije moglo stajati izmedju njega i zlog carobnjaka. Bez ikakvih zapreka, doletio je pred dolinu vjecnog smrada. Odvratan smrad pokvarenih jaja mu je poceo skakljat nos i mali zmaj je glasno kihnulo sto je izbacilo snop vatre iz njegovog nosa koji je zapalio zrak u smrdljivoj dolini i cjela dolina je pocela goriti.
Iz vatre je polako izasao zli krilati vitez koji je izvadio mac. Mali zmaj je izvadio svoj mac i borba je mogla poceti. Macevali su se neko vrijeme i pobjednik se nije mogao predvidjeti. Vitez je bio dobro uvjezban s macem dok je mali zmaj bio vrlo jak i brz. Borili su se do veceri kad je dolina prestala goriti i bila je potpuno cista. Ponovo se poceo nazirati miris pokvarenih jaja, no trebat ce jos mnogo dana dok se dolina ne vrati na svoj prvobitni smrad.
Vec su obojica bili umorni, ali tada je mali zmaj primjetio kako zli carobnjak leti kroz nebo, vukuci za sobom vrecu u kojoj je sigurno bila zmajolina. Zmaj je poletio za carobnjakom a vitez za zmajem.
Letili su tako satima. Mjesec je vec odavno bio na nebu a vukovi su zavijali iz okolnih suma. Odjednom, mali zmaj je iza sebe primjetio kako je vitez preumoran da bi mogao mahati krilima i kako umorno pada dolje. "Jedan problem manje", pomislio je i dalje letio za carobnjakom.
U jednom trenutku, carobnjak je nestao. Mali zmaj je stao u zraku i napregnuo oci, ali odjednom ga je nesto iza ledja udarilo po glavi od cega je poceo padati dolje. Brzo se je oporavio, no mac mu je ispao iz ruke i poletio daleko prema zemlji. Nije ga bilo vremena traziti, okrenuo se je prema gore i vidio carobnjaka kako se zlokobno smije.
Mali zmaj je vec bio lud od bjesa. Napeo je nosnice i htio zapuhati prema njemu kad se sjetio da je zmajolina sigurno jos uvjek u onoj vreci. Odlucio je koristiti lukavstvo. Poletio je u velikom krugu oko carobnjaka i poceo mu se priblizavati iz drugog smjera. Mislio je kako ga ovaj nece vidjeti u mraku, no carobnjak je samo prema njemu ispucao nekoliko munja i potjerao ga daleko od sebe. Tada je zmaj pogledao svoje ruke i shvatio u cemu je problem. Zuta boja njegovog tjela svjetlila je u mraku. To je sigurno isto bilo djelo zlog carobnjaka.
Cinilo se da nema sanse da se carobnjak unisti. Ali tada mu je palo na pamet sto je carobnjakova slabost bila. Najme, carobnjak je vladao dolinom vjecnog smrada a jedna stvar koje je u toj dolini uvjek nedostajalo bila je voda. Voda, naravno! Svatko ko nevoli vodu, radije zivi u smradu.
Mali zmaj je brzo poletio prema obliznjem kisnom oblaku, uzeo malo mokrog oblaka i brzo pobjegao prije nego ga vide amazonke i okrive za kradju njihove maramice. Doletio je stotinjak metara iznad carobnjaka i bacio mokri oblacic prema dolje. Od velike brzine, oblacic se je ohladio i pretvorio u hrpu vode koja je poletila prema carobnjaku i zalila ga. Carobnjak se je panicno poceo vrtiti i vristati, te je ispustio vrecu sa zmajolinom. Mali zmaj je vidio da nece stici za vrecom ali je ipak poletio za njom. Bas kad se cinilo da ce vreca udariti u zamlju, iz nje je izasla zmajolina i poletila sa svojim novim krilima. "Dar neba i zemlje", rekla je, "jer sam bila dobra prema njihovom omiljenom ratniku".
Dok su letjeli doma, mali zmaj je opazio kako se zuta kozha ljusti s njega i polako je ponovo dobivao svoje dobre stare zelene ljuske. "Toliko o carobnjaku i njegovim mocima", rekao je, "sad nas bar neko vrijeme nece ometati". Tiho su se vratili doma, pazeci da ne probude hrpu malih zmajica koji su pozaspali cekajuci na njihov povratak.
Post je objavljen 17.05.2004. u 13:17 sati.