Jedan od najvećih grijeha upotrebe (javne, u pjesmama itd...) riječi ljubav sastoji se u trivijalnoj oskudici značenja koja ta upotreba iza sebe tu lijepu riječ ostavlja. Možda bi tu riječ trebalo prešutjeti. kao kad u nekim javnim medijskim razgovorima ili filmovima umjesto sočne psovke dobijemo nekavo pištanje, tri točkice, ili čak 'hebi se'. No, kao što kaže Buber za riječ bog, tu riječ ne može opravdati nikakva šutnja. Zanimljivo je usput spomenuti kako su Židovi riješili stvar s riječju 'Jahve' (bog, onaj koji je jest) koja se normalno pisala, ali se uvijek čitala drugačije, kao 'adonai' (gospodine).
Vrsta ljubavi koja mi je sve češće na pameti je ona prijateljska, ali pri tome da je eros uvijek tu negdje u prikrajku i može uskočiti u taj lijepi odnos kad mu se prohtjedne. Osobu koju volite na taj način upoznajete više i bolje nego ikada. Rađa se posebna vrsta blago ljubomorne znatiželje koja vam o toj osobi otkriva ono što ne može otkriti ona stabilna, mirna i kontemplativna radoznalost. Toj se znatiželji otvaraju pore i tajni prolazi u željenu intimu. Ona izoštrava oko pa zamjećujete stvari koje s to važnije što su bezazlenije i neznatnije... Ono što je najopasnije je što više pišete ili mislite o toj vrsti ljubavi sve više, a da i ne znate, otvarate vrata onome pritajenom erosu. Zato prestajem pisati kako bih u međuvremenu spasio po koju prijateljicu od moje požude...............
Post je objavljen 09.09.2004. u 17:44 sati.