Prolazim neki dan Avenijom Gojka Šuška. Ne pitajte me sad, zašto sitne narkomane kažnjavamo zbog jointa, a po narko boss-ovima nazivamo ulice, jer na to zbilja nemam odgovor. Možda to postaje ok, ako natučete na tome dovoljnu količinu para? Možda je bitna samo rođačka hijerarhija? Možda smo to unatoč svemu dugovali Šušku zbog politike u Bosni, kojoj je on kumovao, a koju danas ako neko pomene, dežurni nacionalisti skaču kao opareni uz povik, da oni to ne mogu prihvatiti, jer bi to bilo ni manje ni više nego katastrofalno za Hrvatsku? Nikom naravno nije ni palo na pamet reći, da to ne može prihvatiti jer nije istina. Svakom HDZ-ovcu je jasno da bi takvom izjavom pokazao, ne samo da zadovoljava minimalni prag gluposti, koji je očigledno uvjet da se uđe u njihovu garnituru za pokazivanje pred kamerama, nego da bi ispao i prekvalificiran, koliko god to nevjerovatno zvučalo. Ili se možda nekom samo činilo zabavno prodavati muda za bubrege. Izaberite odgovor koji vam se sviđa. U svakom slučaju dolazim do okretišta, kad tamo u sred bijela dana lik piša na pozadinu trafike. Istina na prvi pogled djeluje bolje od onog kojeg sam svojevremeno, bliže centru, ugledao kako stoji leđima okrenut zgradi i piša na traku zelenila koja između pločnika i zida glumi livadu. Ali možda je on samo imao nekih dodatnih potreba, koje lik iz prve sličice nije djelio s njim.
Zanimljiv primjer filozofije, da ono što smatramo svojim potrebama opravdava naše postupke, makar bi se oni inače mogli smatrati donekle kontraverznim. Još kad bi svi imali tako prozaične "potrebe", ne bi to bio neki problem. Ali naravno to nije tako. Kreature koje na početku svoje karijere u search engine upisuju Rohypnol ili GHB, također smatraju da samo zadovoljavaju svoje fiziološke potrebe! Pa je to onda ok! Narkomani su zbog svojih, uz to stečenih potreba spremni, krasti, varati možda čak i ubijati! U stvari potreba za kešom iz bilo kojeg razloga se upotrebljava kao opravdanje za čitav niz aktivnosti koje u najboljem slučaju koketiraju s klasifikacijom ne etičke, u puno širim okvirima od onih ovisničkih. Šupak je tako očigledno smatrao, da njegova potreba za kešom koji mu je kupio poziciju, opravdava ubijanje naroda kojeg je nominalno krenuo spašavati. Drugi lik koji se danas vodi kao bivši politički disident, je smatrao da je postavljanje bombe u kinu Zagreb, opravdana forma izražavanja navodnog nezadovoljstva političkom situacijom. Nažalost nesuđene izdrkotine, poput Branka Vukšića i majmuna kakvih možete naći i na ovom servisu, smatraju da je ok srati o Beslanu, da bi se popunilo svoj shit-time na Nov@ tv ili dospjelo na naslovnicu blog.hr! Svi smo mi barem fuš-majstori u slaganju jednadžbi tipa: moje dobiveno za tuđe uloženo!
No dobro "U se, na se i poda se", glasi opće prihvaćena narodna mudrost. Ali čak ni ona ne može objasniti široko prihvaćenu tezu, da samo komšijino govno smrdi. Pa je onda u redu zgražati se nad nečim kad to neko drugi radi, ali kad smo mi u pitanju onda nije bitno. Ja sam prvi koji će priznati da sam radio i gore stvari od pišanja i to u strogom centru, tokom jedne epizode s lošim izborom pića za miksanje. Koja je kao uostalom i sve takve u mom životu bila smještena u moju maturantsku godinu. Tako da tipu s početka priče možda i nemam što prigovarati. Ali što se ovih ostalih tiče, izvinite momci, vi opravdanja niti imate, niti ga možete imati! Što god vi voljeli govoriti sebi!
Post je objavljen 09.09.2004. u 13:28 sati.