Obicno se smatra da konceptualnu umjetnost cini samo moderna umjetnost. Wrong! Neobicna izlozba u Juznoj Africi pobija tu teoriju: u galeriji Old Town House u Cape Townu trenutno se odrzava izlozba slika nizozemske umjetnosti 17. stoljeca. Naoko standardna izlozba slika, ne izdvaja se ni po cemu posebno. Dok malo bolje covjek ne pogleda i vidi da su, zapravo, slike izlozene naopako, tj umjesto da covjek gleda u sliku, gleda u poledjinu slike. Kustos Andrew Lamprecht zelio je preispitati poimanje umjetnosti, htio je zaintrigirati prosjecnog posjetitelja o tome sto on vidi kad dodje na izlozbu, o tome cemu zapravo sluze muzeji i izlosci koji se tamo izlazu. Slike su nesto sto nas okruzuje svakodnevno, znamo kako izgledaju, znamo kako trebaju stajati objesene na zidu: platno treba biti okrenuto prema nama da bismo mogli 'procitati' umjetnika, pokusati rasplesti sto je umjetnik htio reci. Sa samim cinom okretanja slika, preobrtanjem, originalna ideja slike se subverzira. Dobije potpuno drugo, neocekivano znacenje, kao da je gledamo sa sasvim drugim ocima. Zanimljiva koncepcija jer to se desava sa vecinom svakodnevnih stvari/objekata kada im se na suptilan nacin promijeni primarna svrha. Ljudi se nekako splase kada vide takvu promjenu koja postavi stvari 'naopacke'. Da i ne pricam o tome kako poledjine slika mogu nositi zanimljive i dosta vazne informacije (stare naljepnice od raznoraznih proslih izlozbi, raznorazni potpisi). Javnost je reagirala sasvim ocekivano: zgrozena je sa tom, kako je nazivaju, abominacijom. Svejedno, tjera posjetitelje na razmisljanje, tjera ih da ukljuce mozak, da nisu na auto-pilot mode-u, da percipiraju na sasvim neocekivani nacin.
Post je objavljen 09.09.2004. u 10:26 sati.