Ne mogu zamisliti početak dana bez spajanja na Internet.
Kad ne idem na posao, imam više vremena pa onda najprije učitam blog i samu sebe
.
Provjerim jesu li se osvježili moji favoritesi, a ako i nisu malo im komentiram. 
Prije prve kave već imam barem dvije misli za postove koje samo treba razraditi.
No, jutro je lopov.
Najčešće mi ukrade misao. Nježnu kao mače koja se grije kraj stare peći.
Zapadnem u patetiku.
Prije nego se skinem s Interneta, još malo prošvrljam forumom i provjerim svoj virtualni sandučić.
Onda dugo i polako pijem kavu uz Jutarnji i Večernji.
Ako je utorak, rado prelistavam Nacional, srijedom Globus, a četvrtkom Gloriu.
Još prije kraja prelistavanja, zavibrira mi mobitel
i tada skužim i onih 12 neodgovorenih poziva i 6 novih SMS-ova. Pa krenem u dopisivanje. A kava se hladi...
Još nisam ni odgovorila na sve poruke, zvoni mi fiksni.
Mama je. Razgovor obično potraje.
Onda zovem mužića i prepričam mu veselo jutro
. Iako imam slobodan dan od posla, obično je to jutro od kojeg sam već umorna. Zbog komunikacija. Pa legnem na trosjed i upustim se u neku avanturu sa Stephenom Kingom
.
Već je vrijeme za podnevni dnevnik.![]()
Upalim radio
.
Na Sljemenu pametne priče, ali glazba mi je prespora. Prebacim se na Stojedinicu ili Drugi program.
Dosađuju mi, pa si stavim ABBA-u. I malo zaplešem. Brišući prašinu...
.
Usput
te
, a ako treba i
i
.
Dok glazba svira, sjetim se da ipak ljubav ide kroz želudac, a dragi uskoro stiže...
Dolazi dragi. Izlazimo u šetnju, na piće
. Vraćamo se jednim primjerkom DVD-a.
Ponoć je.
Dragi spava. 
Psssssssssst.
Samo da još jednom provjerim što rade moji blogeri... 