ja ne mogu stvarno pisati, u punom tom smislu rijeci. niti pricati. dovoljno je da trepcem okicama i tupim suznim ocima zurim u svijet kao blesava ovca. nabavim kucnog ljubimca, kozu, dvije i odbijam trcati kad ih nema u blizini. da budem konj. mozda.
ili kit. vise prostora, manje deklaracija. mozda izbrisu i onaj bar-kod koji nosim. mozda se sam izbrise sa hrapave koze, da lakse upoznam ocean, bez cipa u malom mozgu. da se igram sa skoljkama, hranim i druzim sa srodnima sebi. da pjevam i da me snimaju, ali to mi onako nece biti vazno.
zivot bez pojma profita.
samo da mogu nositi tu skoljku na glavi, pa da je ostali pokusaju srusiti.
opet.
Post je objavljen 08.09.2004. u 20:14 sati.