Dugo ću pamtiti ova imena. Fatih Akin napravio je svakako jedan od filmova ("Gegen den Wand") koji se natjeću za osvajanje prvog mjesta u kategoriji 'ljubavnih parova koji se pamte'. Ja se kladim na Čaita i Sibel. Premda film naizgled završava nesretno, Čait odlazi u Mersin, svoje rodno mjesto, a Sibel ostaje s kćeri Pamuk i suprugom, dosada vjerovatno nisam vidio uspjelijeg ljubavnog završetka. Da su otputovali zajedno njihova ljubav bi, kao i svaka druga, vjerovatno presušila. No Akin, kojemu je po svemu sudeći dobro poznata prevrtljiva ekonomija ljubavi, rastavlja ih zauvijek u trenutku kada su oboje potpuno svijesni što znače jedno drugomu bez obzira što ih niz okolnosti razdvaja. Udaljivši se jedno od drugog spasili su na kraju ono što im je i spasilo živote.
Post je objavljen 08.09.2004. u 13:28 sati.