Kada je njegova jahta pristala u Dubrovnik Tom odlučio nestati. Samo tako…
Koliko puta li je samo gledao Mary Poppins kako čeka južni vjetar negdje na krovovima drevnih gradova i imperija koje su ionako sve s treskom padale pod njene noge dok je nestajala na horizontu. Nije se mijenjala mnogo…zasigurno manje nego mjesečasti Orlando. Sjedio je s Orlandom u obližnjoj taverni, pio samo vodu i gledao kako mu se androgine usne vlaže vinom. Zabavljala ga je mijena njegovih usana. No ni Orlando nije o Mary znao mnogo…sretao ju je u uskim prolazima Biblioteka, očešao bi se s njome na okuci lavirinta, pokojem zavoju spirale…
- Kažem ti Tome, rekao mu je te večeri Orlando…putovi slatke gospođice Poppins
neznani su u našim krugovima...-
Kada bi u Pragu upalili plinske lanterne, zavirivao je u njene prozore.
Poželio je biti neko derište ne bi li mogao zaviriti u nabore njene haljine, stroge, puritanske i zakopčane do grla. Gledao ju je kako pokazuje grudi svojoj sjeni na zidu.
Crtao je tada prstom po zamagljenom staklu svoj obris do njenog.
Crtao ga je rukama po pročeljima kuća, dok meso nije otpalo.
Koliko je bolno, pomisli, osjećati pročelja umjesto sjene.
Odlučio je ne pripravljati sebi mjesta u Njegovu Kraljevstvu, već pronaći dobro mjesto pod ovim suncem. Odbacio je franjevački habit i uskočio u kostim za mjuzikl.
Odlučio je postati glumac.
Plakat za novi film bio je dobar. Poslao mu ga je producent na mobitel. Sjedio je u podnožju Gundulićeva spomenika i gledao u svoj desni poluprofil kako se samozadovoljno smješka sa zaslona ekrana. Zatim je ustao, u prolazu kimnuo Herostratu i.., ugledao Mary kako zamiče kroz gužvu prema Stradunu.
Sa krova su te večeri promatrali galebove.
- Znaš, rekla je, večeras je za očekivati vjetar sa juga…, pssst.., ne govori ništa.
Gledao je luku kako se nudi brodicama na pučini. Očima je slikala obrise koji su se gubili u dolasku i odlasku i drhtala pred naznakama vjetra.
- Baci drhtavost u vjetar, pokušao je. Nasmiješila se i raskopčala bluzu.
- Ti si kao kišobran izvrgnut vjetru, šapnula mu je iznenada.
- Što može kišobran vjetru? Izvrnuti ga?
- Može mu bar na tren dati iluziju samospoznatljivosti na mjestu zahvata...
- Nije malo zapravo…
- Tada vjetar više nije svoj...zaboravlja svoju prirodu
- Vjetar je uvijek svoj..jača je priroda njegova od zaborava
- Da ali ja uvijek imam izvjesni krov na koji moram sletjeti.
Te noći pronašao je Corta Maltesea kod žena iz bordela. Ujutro se probudio s tetovažom na leđima. Pekla je i privlačila muhe
Na Malu Gospu u Dubrovniku je bilo puno toga praznog.
Glava je postala stjecište raznog
kriminala reklo bi se
kazalo se u svašta
u vjetar
ništa
Post je objavljen 08.09.2004. u 12:55 sati.