Sigurno ste čuli da je Roman Abramović doplovio u Dubrovnik na svojoj velebnoj turbo-mega-mega injection jahti? Nesumnjivo znate i to da mu se na par dana pridružio i holivudski glumac Tom Cruise?
Čudni su ti bogataši, na raspolaganju im je "svo blago svijeta" al' oni se ipak dosađuju. Pa onda zovu raznorazne zvijezde ne bi li unijeli malo živosti u taj turobni, bogataški život. A zvijezde, te vrhunaravne prostitutke, pristaju osvježiti svoj bankovni račun sa par stotina tisuća dolara pravdajući se pri tom da su oduvijek željeli upoznati BAŠ TOG BOGATAŠA. Učinilo im se da imaju slične sklonosti i interese u životu.
E sad, kad je već takva stvar, zašto Roman ne pozove neku koku a ne muškarca? To je ipak predmet jedne druge, fenomenološke analize ;)
Uglavnom, naš Tomo iskrcao se s jahte i spustio na Stradun bez 20-orice ormarastih tjelohranitelja, očito dobro obaviješten o našoj situaciji.
Meditirao sam na skalinima kad sam ugledao Toma kako prolazi preko place i sjeda u podnožju Gundulićeva spomenika. Sasvim sam, nesputan i neometan od bilo koga. Mogla se primijetiti stanovita nervoza u njegovim pokretima. Čovjek nije navikao biti slobodan. Al' takvi su naši ljudi, onih par domaćih što su ga i primijetili brzo su se počeli osvrtati da ih slučajno netko od poznatih ne bi vidio kako gledaju Toma. Tu bi bilo materijala za zajebanciju barem 10 dana.
Ne voli se naš svijet poznatima klanjati. Uostalom, bili su tu i Žužul i Vice Vukojević i nitko ih nije pozdravljao. Osim dotura Vranu. Njega nismo samo pozdravljali njemu smo i pljeskali dok mu se helikopter spuštao na nogometno igralište a specijalci osiguravali odstupnicu na 200-tinjak kilometra udaljenosti. A tko i ne bi pljeskao kad te prostrijeli onaj pogled mudre sove. Mda…
Tomo se polako opustio i uživio u promatranje golubova. "I gleda Tom golubove. I gleda gdje se golubovi njemu penju…" Čak se lagano i smješkao. (Već vidim kako nekretnine sljedećeg godine rastu na 10.000 eura po metru kvadratnom) Lijepi su ti naši golubovi. Lijepi. Činjenicu da je svaki treći degeneriran a da svakom petom fali prst na nozi ne moramo baš na sva zvona objavljivati. Promatra Tomo i poznati "restoran" sa lijeve strane – "Kamenica". Promatra i stolove i stolice preostale iz Jajca sa 2. zasjedanja AVNOJ-a i sigurno misli kako je to cool. Već razmišlja da sličnog interijeristu angažira sa uređenje svoje okućnice. Jes' moj Tomo, cool je. Cool. Dok ne sjedneš.
Uglavnom, kontemplativno stanje našega Toma potrajalo je 15-ak minuta a onda ga je primijetila grupa turista. A gdje je 10 turista tu je i jedan paparazzo. A gdje je paparazzo tu nije Tomo.
Brzo je promaknuo pokraj mene klimnuvši mi pri tom i lagano se osmijehnuvši. Ipak me se sjećao iz doba kad sam mu bio kaskader u Top Gun-u.
Tomo je nestao kako je i došao a moja srce bilo je ispunjeno činjenicom da me se sjetio.
Naš Tomo – dečko iz susjedstva.
Post je objavljen 08.09.2004. u 09:26 sati.