Jučer sam dakle krenuo sa recimo nekom vrstom dijete. Ujutro sam pojeo sam dvije šnite kruha, za razliku od jedno pet-šest koje inače prožderem. Na poslu - banane. Doma - tek nešto da preživim. I jedva sam preživio. Peklo je u želucu, ali izdržao sam. Uz moje mučenje, ništa posebno se nije događalo što bi moglo koristiti kao zanimljiva priča za ovaj post. Tako da ću Vas napustiti sada, uz zamolbu da se sjetite Richarda sutra, jer taj vrli mladić ima prijemni ispit na fakultetu za dizajn. Ožeži Richarde!
Post je objavljen 07.09.2004. u 20:12 sati.