Noćas sam se odrekla svoje želje. Posve slučajno.
Njezinih okova koji su me sputavali.
Njezine krletke koja me zarobljavala.
Njezine tame koja me uništavala.
I sada letim i trčim kroz jutro jer ona, ma kako velika i lijepa izgledala, više nije dio mene.
Nakon dugo vremena, ja sam slobodna.
Iako znam će jednog dana njezino dijete pokucati na moja vrata i dati mi svoje darove.
No, onda će to za mene biti samo iznenađenje. I neizmjerno veselje.
Jer nenadani gosti su najdraži gosti.
A ne kao oni koji očekujemo, pa ih nema, pa se brinemo, pa kad dođu, ne osjetimo radost nego neko smiješno i bijedno - olakšanje.
Post je objavljen 07.09.2004. u 12:56 sati.