Uhvatila me nostalgija za nekim vremenima, koja su već odavno prošla (nije tako davno bilo kako mi se čini). Nažalost ta vremena su bespovratna, ali me za njih vežu neke ljepe uspomene! Scuri sam već poodavno obećao nešto našvrljati o mojim manevrima po Norveškoj: Eto bilo je svega i svašta, a jedna od meni dragih uspomena je (da ne duljim) - Informativno: u Norveškoj se u "običnim" trgovinama ne prodaju alkoholna pića ni vina (postoje specijalizirane trgovine za prodaju alkoholnih napitaka), a ja koji nisam prevelik cuger (nepijem više, a ni manje od drugih) dobio želju za lokanjem. I eto prigode, imali smo prijem kod gradonačelnika Oslla u gradskoj vijećnici posljepodne oko 16:00 sati, a kelneri su ljubazno raznosili sendviće i pjenušac. Ja kao pravi predstavnik (da se običaji ne utaru) Rvata ispijem prvu čašicu na ex, zatim vrebam pingvinića da mi naleti u videokrug, te se nariktam da me onako zapne, pa još jednu, pa ponovim istu foru kod svih pingvinića! Sve je bilo dobro dok nas dvojica nismo počeli lovati pingvine po dvorani - pišurija! Uskoro su nas pingvini skužili, a onda su se solidalizirali s duom željnim dobre čašice, te je jedan pratio naše ispijanje, a čim smo ispili čašu on nam je uljudno bez pitanja dodavao sljedeću ("kao" onako neprimjetno)! Nalili smo se ko' prasci - strava! Iz vjećnice smo izašli oko 19:00, a nakon toga u obilazak Oslla, i ples u Snori (disco club u Osllu) do jutarnjih sati, a bilo je sličnih zgoda još ohoho
U opisivanju manevara po Osllu sjetih se i jedne dobre fore koju smo radili po stanovima: frend i ja obukli vojne zimske maskirne uniforme (bijele poput snjega), pozvonimo na vrata, a ukoliko vrata otvori dobra "koka" predstavimo se da smo specijalni odjel za borbu protiv žohara i da ćemo joj besplatno izvršiti deratizaciju stana ukoliko dopušta jer smo načuli da je baš u tome kvartu invazija žohara! Piššššurrriiijjjaaa..., ah... Bili smo jako simpatični tako da su nas "koke" u većini slučajeva primale s oduševljenjem, a tada započinje manevar: s Tipsom špricnemo nekoliko puta po kutovima i ispod kreveta, ustanovimo da smo stvar spasili u zadnji čas, a onda ostajemo s "kokom" na cugi uz čašici razgovora (nikada neću zaboraviti kada smo kod jedne jaakkkkoooo dobre "koke" pumpali sklekove u sred dnevnog boravka - kao provjeravajući da li su žohari ispod kreveta, a "koki" nije jasno što se događa - na kraju se i ona počela kidati od smijeha). Kada smo im rekli da smo mangupi koji se zahebavamo, većina ih je bila oduševljena, a s pojedinima smo ostali u dobrim odnosima!
Previše sam se za danas raspisao, zato odmah prestajem, jer gluparijama nema kraja, a nadam se da će ih u mom đivotiću biti još jako puuunoooo!
Post je objavljen 07.09.2004. u 11:39 sati.