Marketing
MAUBARA
Maubara je malo selo kojih 50 kilometara zapadno od Dilija. U njemu se nalazi sirotiste sa nekih cetrdesetak sticenika. Prije dvije godine prvi puta smo otisli tamo na incijativu moga sefa Kela Gleesona. Grupa od nas sest imala je jaku zelju da pomogne djeci I ubrzo smo dostavljali prve posiljke hrane, organizirali smo posjetu doktora, satove engleskog jezika, te donacije iz Australije I kupovali im zive pajceke, koze I krave da bi mofgli opstati kad nas nebude. Djeca su zivjela u jednoj trosnoj kucici. Sirotiste je vodilo I brinulo o njemu, tri casne sestre, koje su toj djeci pruzale sve. Odgoj, roditelje I brigu. Sjecam se da smo organizirali Bozic za njih. Mnogo se I ostalih prijatelja pridruzilo. Svaki je kupio poklon za jedno ili vise djece, a onda smo otisli I pripremili im rostilj, dali sladoled I kitili smo bor. Sjecam se kad je jedna curica otvorila svoj poklon I zanijemila isprva, a onda stavila ruku na usta I sretno uzdahnula. Ta lutka je bila sve sto je ona zeljela. A Graham koji je kupio poklon bio j toliko dirnut da suza samo sto nije krenula. Oni su nama pjevali I plesali, a nakon rucka svi smo zajedno isli na kupanje. Bio im je to prvi Bozic sa Djed Mrazom I borom. Nisu znali tko je Djed Mraz I zasto je tako toplo obucen, jer u njihovom rjecniku “snijeg” ne postoji.
Nakon monogo akcija slijedila je akcija preseljenja u nove prostorije izgradjene od strane irske fondacije Goal.
Odlaskom sefa, mi smo se svi malo umirili, no to nije bio kraj jer je UNV ured preuzeo koordinaciju I od tada se jos mnogo dobrotvornih akcija napravilo I to jos u vecem opsegu pod vodstvom Douglasa Camposa.
Djeca su nas ocekivala svakog vikenda I bilo im je potrebna paznja, jer to su djeca koja su ostala bez roditelja ili su bila odbacena. Nak su cak bila silovana sa cetiri ili pet godina. Nevjerovatno ali istinito. Takvih sirotista u Timoru je mnogo. Neka su uspjela ishoditi stalno pomoc od mnogobrojnih humanitarnih agencija, ali neka koja su u distriktima jos uvijek jedva prezivljavaju. I tako sam odlucio da one slike svoje malo bolje prodam na aukciji da bi se nesto novaca skupilo za Maubaru, jer uskoro cu napustiti Timor zauvijek. Pa fino kad budem imao oprostajnu zabavu, nek svako kupi jednu sliku koja mu se svidja. Sve sam uramio I nadam se da ce se slike svidjeti ljudima. Eto, moj zadnji kontakt sa Maubarom se blizi. Sjecam se da je jedna kolegica rekla, da ne zeli ucestvovati jer cemo ih samo razocarat posto cemo jednog dana otici. Ja mislim, da gdje god bio I koliko god vremena, trebas pomoci koliko mozes. I kad bi svi tako mislili uvijek bi postojala zamjena za one koje odlaze….aj
Post je objavljen 07.09.2004. u 06:15 sati.