Već tri dana ljudi u mom kvartu zastajkuju pred jednim zidom i bulje u njega i dive se i ne vjeruju očima. Da, dogodilo se čudo. Pravo čudo. Još u petak je zid stajao našaran nesuvislim grafitima obijesne mladeži, raznim prostotama i ponekom zaostalom političkom parolom, a danas je na tom istom zidu dovršeno pravo pravcato umjetničko djelo. Uistinu prekrasna likovna kompozicija zavidnih dimenzija 7x3,5 metra.
Sve je počelo u subotu ujutro kad se je skupina lokalnih mladića od 18-19 godina, koje sam do tada viđao samo s bocom i jointom u ruci u obližnjem parku, poredala uz gore spomenuti zid i počela šarati s kredama po njemu. Prva moja pomisao je bila da «dečki su se opet jučer napušili ili možda i nalizali onih šarenih papirića pa su na nekom tripu iz dalekog im djetinjstva». Nekoliko sati kasnije, kad me je žena zmaj poslala po jogurt i uloške u obližnju trgovinu, uvidio sam da se dečki uopće ne igraju jer je njihova kompozicija dobila podlogu (trava, nebo, oblaci), a izrasla je i pokoja gljiva, cvjetić, kućica…
Dečki su slikali i slikali i slikali cijelu subotu i nedjelju, a i ponedjeljak kad je dovršen i najsitniji detalj našeg kvarta (crkvica, kučice, zgrade, škola, igralište...). I to su radili sa takvim žarom i zanosom kakav je uopće teško i zamisliti. Očito je to svima susjedima upalo u oči jer su ubrzo počeli komentirati da ih predstavnik zgrade plaća iz naše pričuve. Naravno da je to bio najuvjerljiviji argument, jer je poznato da su dečki inače tanki s lovom, a tu je bilo boje i sprejeva u vrijednosti najmanje tisuću kuna. Opću dilemu i nevjericu susjeda je razriješio jedan od «umjetnika» koji im je otkrio njihovu malu tajnu. Sliku su naslikali u spomen svog prijatelja DUGZ-a koje je nedavno umro.
I naravno cijela priča ima i naravoučenije iliti pouku: život me još jednom podsjetio da ne sudim ljude prema njihovoj vanjštini, jer nikad ne znaš što se uistinu krije u njima…..
Post je objavljen 06.09.2004. u 22:34 sati.