Evo, sad sam postigla to da žalostim i zabrinjavam Bijelu.... Ma nije tolko loše, samo, znaš... ili ne znaš.... Ustvari, nitko ne zna i ne može znati druge ljude i što se s drugim ljudima dešava.
Vidjela sam jučer slike s Golog otoka i opet me podsjetilo na našu neobičnu predstavu od prije ohoho godina (a tako je malo vremena zapravo prošlo). Zašto samo mogu misliti na staro?
Htjela bih milsiti na tu priču koju bih jako, jako željela napisati a totalno nemma inspiracije.
Eto, bio Tom Cruise u Dubrovniku!
I čitala sam danas nešto o Dubrovniku. Nešto, voljela bih reći nježno i jednostavno ali bojim se da je to nečiji tuđi izraz. Čitala sam neke stvari u kojima vidim baš glumca i lava i taštinu..... ili to mi bez samopouzdanja pogrešno taštinom nazivamo samopouzdanje i ono kad čovjek zna na čemu je sam sa sobom, što može i ne može i realno što je postigao u životu i koliko vrijedi?
Nedostaje mi umjetnost, kazalište, pisanje, gledanje velikih, sjajnih, ogromnih glumaca i prepoznavanje nečega nekom. Kao što sam rekla za Damira kad sam ga prvi put vidjela "on će biti Hamlet", i zaista bih mu ga dala da mogu. Dala bih ga sebi i njemu, i cijelu sam postavu imala. Samo njega, mislim tu na Hamleta kao projekt, nije bilo.
Ali to su sve ionako samo fantazije. Hamlet i moja povremna opsjednutost njime(sad nisam u toj fazi) i moje, ne mogu reći suosjećanje, ali su osjećanje s njim. Možda je pre ludo, no, zapravo i nije. Nikad nisam imala osjećaj za one takozvane srednje stvari. Uvijek sam se zanosila travkama na livadi i mirisom šume kao i sve nekim ogromnostima, velikim pitanjima i prevelikim te nemogućim stvarima, a po strani ostavljala ono što se zaista događalo u mom životu.
Možda mi je zato samo on i ostao. Kad kažem on mislim na Hamleta ali ovaj puta ne kao na projekt nego na njega kao zadnjeg princa iz svih onih bajki.
Čitam, zapravo, prelistavam jednu knjigu i ne mogu dokučiti tko je koga pokrao - ja njega ili on mene?
To će biti vječno pitanje moga života bojim se.
A evo i još jedne ogromne rečenice. Ove gornje. Sve same velike riječi. Previše književnosti u mom životu. A nikad dovoljno.
Post je objavljen 06.09.2004. u 22:22 sati.