Došao je i taj dan kad objavljujem da mi je voda došla do grla iliti d šit hez hit d fen i nema više lakoćemo. Ispiti su tu, ljudi, tu su! Znam da sam vjerovatno zadnja koja je to shvatila, ali bila sam do faksa danas i ugledala ljude kako nervozno prpaju po skriptama čučeći na hodniku čekajući svojih pet minuta slave. Ma učim i ja nešto u zadnje vrijeme ali ništa ozbiljno, a sada shvaćam da neću ni stići. Bit ću sretna ako išta polovim na dekanskom. A vratila se početkom 8.mj. da učim. Glupača.
Fanny dolazi kod mene svaki dan da provjeri jesam šta naučila. Ispituje me na takav način da imam osjećaj kao da sam ponovno u nižim razredima osnovne škole i roditelji me ispituju tablicu množenja. S time da mi je tablica množenja išla puno bolje od ispitne literature. A uvijek sam bila anti-talent za matematiku.
Kad se ne uči priča se o Portugalu. Ovo je već postala opsesija i bojim se za svoje mentalno zdravlje. Gdje god se u kući okrenem vidim neki portugalski motiv. A kad Lino Červar pozove Hrvate da izvjese zastave na prozor stvarno to i želim napraviti al jebiga kad stvarno nemam hrvatsku zastavu. Ako izvjesim portugalsku bojim se da ću izazvati međunarodni incident. Onda mogu policiju dočekati uzvikujući s balkona "ovo je Portugal".
Moj dragi priča o djetetu. Ne bilokojem nego našem. Kao u mi i dijete, dijete i mi. I da bi bila odlična majka. Što znači da nisam jedina koja gubi mentalno zdravlje.
Slika je iz brdovitog sjevera Portugala. Al izgleda usrano u ovoj smanjenoj rezoluciji. Idem jesti, kao nisam dugo. bjs dee dee
Post je objavljen 06.09.2004. u 20:38 sati.