Pa eto ne mogu se žaliti jer da je tako loše ne bi ni bio tu gdje jesam. Moram priznati da su prvih godinu-dvije bile teške, trebalo je početi sve ispočetka, nači nove prijatelje, malo je bilo rodbine, usavršiti jezik koji je bio daleko od savršenog, prilagoditi se na drukčiju kulturu, novi krajolik, sve novo a čim si stariji teže podnosiš promjene no srečom ja sam bio dosta mlad, no ne premlad tako da mi je ostao hrvatski naglasak, al to je ok jer se cure znaju na to paliti. Domoljublje je u redu, ali nikad ne čujem više žalbi i pritužbi o hrvatskoj nego kad dođem u posjet. Hrvati ovdje često pričaju kako je u Hrvatskoj bolje i blate li ga blate po ovoj državi a ipak su i dalje ovdje godinama poslije (uglavnom svi blate zemlju u kojoj jesu ala trava je zelenija drugdje). Ali tek kad dođem u Hrvatsku ili pričam na telefon, svi se toliko žale na državnu vlast i kako su oni za sve krivi od plače i penzije koje su im dužni, do prijevoza i ozonske rupe. Svi bi lovu a nitko ne misli o tome od kud bi to država svima isplatila...
U Hrvatskoj me svi pitaju da li se planiram vratiti, neki odu malo dalje i pričaju priče o lovi i kako to nije važno, makar s manje love ali domovina je domovina i šalju neke signale protivljenja, onda slijedi obavezno iduče pitanje (pazi lova nije važna) - ej nego reci ti meni koliku imaš plaču? Pa kad ispričam kako se relativno lagano zaradi 10,000 kuna na mjesec sa nekim običnim poslovima i kako ja zaradim nešto više od 10k kuna na mjesec (po sadašnjem tečaju) i kako je to nakon poreza (netto/na ruke), a da je to ispod državnog prosjeka ali je ipak moj posao dosta ležeran (jer ipak u inozemstvu se RADI) u usporedbi s večinom, jer ja mogu sjediti i šibati po internetu i email-u, pričati okolo i gledati televiziju po 1, možda čak i do 2 sata na dan, zavisno koji je dio godine kad ima više ili manje posla (makar ja to ne radim često, ali bi vrlo lako mogao). Ponekad nas i puste doma malo ranije, idemo na ručak i razno razne sastanke, a da mi se da raditi prekovremeno i malo zapeti, jer za prekovremene sate se plača poduplava po zakonu, a pogotovo za vikend i praznike, pa bi za par ekstra sati i rad subotom mogao poduplati tu plaču. Al meni se neda, meni je i tih 7 sati na dan, 5 dana na tjedan pun ku...fer (7 sati rada, 2 puta po 15min plačeno i ručak, ali se ne plača pa biraj očeš pol sata il sat).
Cijene što se hrane tiče i životnih troškova su manje više iste, auti su jeftiniji, a kuće/stanovi idu gore u cijeni sa starošću dok je kamatna stopa niža tako da se više isplati uzeti kredit na stan i otplačivati svoj stan nego plačati najamninu (cijene idu gore jer populacija ide gore, ne samo ljudi ovdje nego oni koji naseljavaju izvana, tako da se grad stalno širi a pošto nitko ne voli biti 50km od grada - grad se ipak prostire 100km, cijena zemljišta ide jako gore čim bliže je gradu ili ako je na vodi a novo pridošli moraju putovati duže i kupiti zemlju dalje od grada i proširivati grad jer nemaju love da kupe bliže).
E kad ja ovo objasnim, tu se onda situacija mjenja, oči iskaču van i iduče pitanje se postavlja - e kak bi se mogla dobiti viza za tamo da ja dođem, znaš ono preko veze na rad uz odmor i da malo izvidim blabla hehe (šala u kojoj ima 90% istine)? Nažalost u hrvatskoj če trebati proči puno vremena dok se situacija ne popravi jer se popravlja jako polako. Još uvijek prevladava balkanski mentalitet da se treba raditi čim manje i uzeti čim više love na bilo koji način bez da te ulove u muljaži. Onda svakojaka poznanstva, stvari koje idu preko veze, ispod stola, mito lijevo, mito desno i mito postrance i gore-dolje a da uopče ne spominjemo 3d, bogati se bogate, a drugi - tko ih šiša. Ljude stvarno nije teško "kupiti" u takvoj situaciji gdje je čovjek "gladan" za lovu i onda ga ne smetaju moralne stvari baš puno, pogotovu ako misli - pa ja radim, ja sam zaslužio malo i sebe da osiguram. Al država tako nejde naprijed.
Najbolji primjeri godpodarskog preokreta po mom mišljenju su Njemačka i Japan, nakon što su izgubili rat i ekonomsko bili opako sjebani, ipak su bili opasno disciplinirani i radili ko u priči, jako i pošteno i na kraju isplivali kao jedne od najjačih ekonomija u svijetu, više-manje jedine države bez inozemnog duga. A znaš kako je recimo njima bilo teško, švabe su imali ogromnu inflaciju, ekonomija je bila u kurcu, trebalo je zategnuti pojas i prionuti poslu. Ako je trebalo kupiti auto, frajer ode i kupi Mercedes, koji je u to vrijeme lošiji i skuplji od nekog drugog stranog proizvođača, ali on kupi Mercedes zato da kupi njemački proizvod i pomogne državi. I tako kao mravi, kolektivno su svi napravili jaku državu, uz težak rad i disciplinu tako da su osigurali budučnost djeci a i sebi pod stare dane.
U hrvatskoj puno ljudi i dalje drže stare navike iz komunizma, gdje se gleda da se nešto ušičari besplatno, bez rada, preko veze, ode ranije doma, uzme više za sebe, manje napravi za istu plaču a što se tiče proizvodnje moramo se boriti protiv država kao što je Njemačka koja več ima generacije radnika i jake razvijene industrije. Da li mi uopče možemo njima konkurirati sa takvim mentalitetom ili čemo kupovati proizvode od njih i puniti njihove džepove koji su ionako više plačeni, a pritom smanjivati prihode naše ekonomije? A vlast donosi zakone i brije bez veze, umjesto da uzme sve zakone iz neke zemlje kao što je Engleska, Njemačka, Švedska, Japan itd, koji god im najviše paše i prevedu na hrvatski sa nekim manjim izmjenama, pa nek sve radi kao i tamo jer očito tamo šljaka bolje nego ovdje i kroz povijest se može vidjeti kako če koji zakon imati učinka jer je sve več isprobano i sve se zna.
Isto sam primjetio u Hrvatskoj da npr u Zagrebu (gdje sam ja i odrasao) je zbog puno visokih zgrada i nebodera sa malim stanovima, sve gusto naseljeno kad usporedim sa ovdje. Makar se svi žale da nemaju novaca, krediti se uzimaju kao da je to neki spas i da se kamate ne plačaju? Kao da ti je netko dao lovu besplatno i ako možeš onda i trebaš uzeti, čudan neki mentalitet (ala ostavi za sutra i uživaj danas), svi bi trošili tuđu lovu a onda bi se žalili kako novaca nema, dok od tri osobe u stanu, barem dvije imaju automobile, a više nema ni parkinga. Na cestama je mnogostruko veča gužva nego prije recimo 10-20 godina, a u svakom autu vidiš po jednu osobu. Zar ne bi bilo jeftinije podjeliti cijenu goriva i putovati zajedno, nego se svatko voli vozi kao kralj a to se i vidi po ponašanju dijela vozača na cesti za koju očigledno misle da je njihova. A zaboravio sam i koliko ima grafita na zgradama i koliko su uništene iznutra.
Ali, šta je tu je, polako na bolje je ipak bolje nego na gorje... Hrvatska nije zemlja trečeg svijeta ali i dalje zaostaje za zemljama "prvog" svijeta. Ako ne uđemo u Europu, jebat če nas ekonomski i politički, a ako uđemo sjebat če nas ekonomski i politički... I zato se ja ne planiram vratiti, barem ne kao radnik, ako se vratim morao bi doči sa puno love da mogu biti ili umirovljen ili živjeti od zarade na najamnini/dionicama/kamatama iz inozemstva. Za to bi ipak trebalo dugi niz godina raditi da se kasnije može polako, jer ni ovdje ne pada novac s neba.
I tako vam je to dragi drugovi i drugarice...
Post je objavljen 06.09.2004. u 15:07 sati.