Ovako, kao slici, izgledalo je jučer u našim južnim provincijama. Ljeto je počelo ili točnije, ljeto se nastavlja. Krumpirove zlatice lagano se povlače na kontinent. Jenjavaju nesnosne vrućine a more je i dalje toplo. Istinski moreljupci ovo, tzv. "bablje ljeto", smatraju najljepšim dijelom godine. A ja sam, naravno, jedan od spomenutih.
Nema cike djece (osim vlastitog :), nema pomadora i nema "Omere-dođi-da-te-maaajka-naulji".
Ali ima mira i tišine, poneki samozatajni kupač, svaki na 20 m2 sa svojim Murakamijima i Hornbyjima. Ima i kristalno čistog mora (koliko god otrcano zvučala ta, ipak istinita, fraza). I mirisi, oni nepatvoreni mirisi prirode su intenzivniji. I sjeta je jača.
Čitam u nekoj opskurnoj tiskovini da je žvakača guma Britney Spears na aukciji dostigla cijenu od 3 milijuna dolara?!? Nekada sam se ljutio na ovakve novosti. Danas se smiješim, ni površinski me ne diraju. Ako žvakača guma sa otiskom zubi jedne provincijske debiluše toliko "vrijedi", koliko onda vrijedi ovaj mir, ovaj gušt, ovo polurajsko ozračje?!?
Srećom, premili, puno, puuuno manje. U suprotnom... ni ja ne bih bio ovdje. MOje mjesto bilo bi rezervirano za nekog Abramoviča koji upravo krstari po južnim provincijama u "jednoj od 10 svjetski najljepših mega jahti".
Čuvamo ove komadiće raja ali ne sustavnom brigom nego nemarom, slučajnošću. A ja se ne bunim. O ne!
Post je objavljen 06.09.2004. u 09:35 sati.