Prošlo je ljeto s mladima uz go po Gradskim knjižnicama grada Zagreba. Od te aktivnosti ostaje jednom tjedno okupljanje u knjižnici za mlade na Starčevićevom trgu. Početak okupljana je zakazan u 17:00.
Krenuo sam s posla drito u knjižnicu. Da vidim kako to ide, a i da pomognem Zvonku. Bolje je da smo dvojica nego jedan sam. Dok on radi nešto u svezi njihovog natjecanja, ja mogu s njima igrati prijateljske partije i pokazivati im ponešto.
Stigao sam par minuta prije 17 sati. Vidim nekoliko malih uz computere. Tema su igrice. Prilazi mi jedna teta i ja joj kažem, da sam došao u vezi goa. Potvrdila je da je ta aktivnost na dnevnom redu, ali da voditelj još nije došao. Rekoh da ću pričekati i da bi možda mogao pripremiti garniture. Našli smo ploče 9x9 i to je bilo sve. Kamenčića nije bilo, pa mi nije ostalo, nego čekati voditelja.
Ubrzo stiže i Zvonko, a s njime i potrebni kamenčići. Upoznao sam se s Filipom i Hrvojem i s njima krenuo igrati atari-go na 9x9. Vidim Filip vješto odrađuje osnovne obrane, a i priprijeti povremeno, ali još uvijek ne vidi prostor i njegovo značenje. Pokazujem mu da ja ustvari igram na prostor, a pobjeđujem na zarobljene. Tako stvaram nadzor na pločom i protivnik ne može uspješno graditi svoje grupe. Filip treba zarobiti pet, a Hrvoje dva. Stigla je i Kristina. Kaže da do sada još nije igrala, pa joj pokazujem pravila i pričam o gou. Odigrala je potom i pariju sa Zvonkom uz daljnje pokazivanje pravila i vještina igre.
Vadi Zvonko papir i olovku i piše tablicu. Oni već znaju što to znači. Biti će turnir i diplome za prva tri. Svak sa svakim po dvije partije, a upisano je na turnir petoro. Najuspješniji je bio Filip, a za njim je odmah i Hrvoje. Baš ta dvojica koje sam upoznao. Filipa možete vidjeti na slici uz ovaj post. Zvonko je vodio turnir, pisao tablicu, a sročiti će i izvješće za naš tjedni elektronski glasnik.
Raziđosmo se oko 19 sati. Ja krenuh pravac KIC-a, gdje se danas okupljaju blogeri. Baš da vidim koja je to škvadra, a vjerojatno ih je podosta krenulo tamo s istim ciljem. Mora biti to interesantna škvadra, kada svi iz škvadre dolazimo vidjeti kakva smo to škvadra. Krenuo je samnom i Zvonko. I on povremeno zabrazdi čitajući blogom.
Došli smo tamo, a ono sve puno gostiju. E, sad pogodi tko je tu bloger, a tko nije. Možda su svi. Hm? Gledam ono, a Zvonac pita prve do, jesu li oni blogeri, a oni, da jesu. Bio sam baš uz jednog malo prosjedog čovjeka i vidim nekako mi je blizu generaciji, pa mi se vidi normalno pitati ponešto njega. Par riječi i nekako htjedoh već otiči, kad taj čovjek me poziva da sjednem, jer bio je tu jedan prazan stolac. Sjedoh i upoznah se s nekolicinom bliže sjedećih. Gledam to društvo. Raspričali se i kao da se odavno znaju. Vjerojatno neki da. I upita me generacija, kakva je to igra go. Nije znao, da je to pitanje inicijaliziranje gubljenja moje kontrole nad sobom, jer krenuh….. Srečom netko ga je nešto drugo priupitao, te ja uspjeh vidjeti sebe i zaustaviti se. Prišao Zvoncu jedan kolega i kaže da zna za go i da je jedan njegov kolega s faksa bio vrlo zainteresiran i sada neznamo tko bi to mogao biti. Hm, na PMF-u? Tko? Već bumo skužili, pa lako javim kolegi koji je, a možda se i on oglasi prije. Krenule su razne teme dalje šaranjem. Škvadra kao da se traži. Uočio sam nekolicinu dominantnih. I bio je to moj pogled i na taj način. Zvonac i ja nismo ostali dugo. Pozdravih se s društvom. S generacijom i posebno kao i s par bližih, što sjedjehu. Na kraju, ono globalno, mahnuh škvadri. Namjerno ne spominjah imena, jer to bijahu ipak samo ljudi uz kavicu ili pivicu.
Putem sam Zvoncu opet pripomenuo da bi i on mogao otvoriti svoj blog. Kaže da nije redovit, da je lijen i da to nije za njega zbog toga. A ja, a riješiti me se bez grubosti nije lako, kažem: ‘Pa bar dva tri puta na mjesec.’. Ne da se Zvonac.
Blogirao o petku u knjižnici uz go, a i blogerima uz kavu na svoj način bloger Mladen
Post je objavljen 06.09.2004. u 08:45 sati.