Moram ti lepe večeri neke
zenice tople zagledati do dna,
pa ti na kapke providne, meke,
lagano kao milovanje sna
spustiti usne.
Moram ti jednom u dana jatu
od mrskog dana učiniti drag,
pa ti na srce, blago ko bratu
kad bih da bola otklonim trag
spustiti ruku.
Moram, kad jednom opazim da me
s radošću sretaš poslednji put,
uz tihu pesmu na tvoje rame,
taj tako čudno primamljiv kut,
spustiti glavu.
Tako ćeš lepih jutara nekih
pružajuć drugoj zenica dna
reći:"O, gde su oni meki,
slični milošti lakog sna
poljupci njeni?"
Tako ćeš često u noći jatu,
kada ti život ne bude drag,
reći:"O, gde je ona kao bratu
da mi sa srca zbriše bola trag
dodirom ruke?"
Tako ćeš posle lutanja razna
osamljen kada se vidiš prvi put,
reći:"O, gde je ona mazna
ramena mog na osamljen kut
da spusti glavu?"
D.M.
Post je objavljen 06.09.2004. u 01:55 sati.