Neprestano odmjeravam ljude kojem poznajem u kojoj mjeri su mi samo poznanici, a u kojoj su mi prijatelji. U svakom slučaju ne mogu biti oboje u isto vrijeme. Jedna nedavna rasprava o kašnjenju na dogovore s prijateljicom koja mi je ujedno i nadređena u poslu poslužila mi je kao dobar povod kako da preciznije odredim te kategorije. Sažeo sam si to ovako: kašnjenje kod prijateljstva mora biti potpuno normalna stvar, a kod poznanika treba vladati najveća discipilina ophođenja koja isključuje i najmanje kašnjenje. Prijatelj je onaj tko trpi svaku vrstu nasilja od drugog prijatelja: kašnjenja, uvrede, svađe, sve samo ne toleranciju. Onaj prema kome se ponašaš tolerantno i poštuješ, a on to prihvaća kao potpuno normalno ne može ti postati prijatelj.
Danas sam eto poput svih ostalih zagrepčana s dvojicom prijatelja odmaglio do Samobora. Ovaj put ne samo na kremšnite. Upoznah i decke i filmskog kluba itd... Pomislio sam na trenutak da u Samoboru ovi uvjeti za prijateljstvo ne vrijede. Sva ta kontemplativnost tog grada ima snagu promjene navedenih pojmova ili sve postavlja drugačije. No povratak u ZG sve vraća na staro. Baš kao što i Deleuze piše, pojmovi imaju svoju geopolitiku. Ali i na manjoj razini nego što to on misli.
Post je objavljen 05.09.2004. u 21:15 sati.