NEDJELJA, 5. RUJNA
Ni dan bez Bloga.
Već bijah bio odlučio da opišem jučerašnji, vrlo buran dan, ali uhvatila me trofazna golfska struja lijenosti. Naime, previše je bilo događaja da bih sve... ne.
Najprije me gotovo dokrajčilo ono nevjerojatno okrutno rješenje krize talaca; jebeš sve ideologije koje završavaju smrću djece!
Onda, kratko ali slatko druženje sa sinom i njegovom djevojkom.
Potom je valjalo kćerki pojačati račun na mobitelu, staroj skuhati ručak, obaviti podnevnu šetnju gradom. I tu je puklo. Svrativši kod Pave u Frankopansku, susretoh dva dobra znanca, pa se razgovor ne završi sve do 18 sati. Ta dva dobra znanca su hidrogeolozi, vrsni stručnjaci, a ja se već nekoliko godina, uza ostalo, bavim i vodom. Napuniše me vodenim znanjem. Zanimljiva rasprava, ali što s njom jutros?
Zatim hitro kući, tuširanje, presvlačenje i još hitrije u Saloon na dodjelu Najhistriona.
A tamo sjajno društvo; Žarko Potočnjak s kojim dijelim divne uspomene. Nas smo dvojica posljednjih 25 godina prošli zaista svašta: od različitih druženja prije rata, do ratnih dana, kad smo rame uz rame prošli mnoge bojišnice, do mirnih poratnih druženja i bolničkih susreta; Arsen s kojim se odavno nisam susreo; Mitar, Vitez, Jadranka, Grgić, Sabljić, Vlaho, Amba i Ivana, Kuzele... previše je toga da bi sve stalo u jedan dan.
Ipak, odlučih napisati pravo vedro novinarsko izvješće s dodjele Najhistriona.
Ali, prije pisanja, jutarnji ritual, a to podrazumijeva šetnju do prvog kioska s novinama, jutarnja kavica kod Frke.
Vrag mi nije dao mira, pa u povratku pogledah u poštancski sandučić. A tamo reklame, reklame, reklame i ovaj dopis koji slijedi. O onome što sam naveo pisati ću tijekom dana, a, sad vas častim ovim dopisom. Zblogom.
PROSVJED
Javljamo vam se kao samouki pušači. Samouki zato što u školi ne učimo pušenje. I nemamo sat pušenja kao što imamo sat hrvatskoga ili matematike. Ili glupe tjelovježbe. Zato se zalažemo da se uvede i sat pušenja. Ili, ako je to zakonski nemoguće, da nam se omoguće duži odmori. Jer za vrijeme maloga odmora ne stignemo u miru popušiti cigaretu.
Osim toga, mi učenici moramo pušiti u smrdljivom zahodu, jer nam učitelji ne daju pušiti u razredu. Baš su naši učitelji grozni. Oni imaju posebnu prostoriju za pušenje. A nama ne daju posebnu prostoriju. Pa se snalazimo u zahodu, što nije zdravo, budući da udišemo smrdljivi zahodski zrak.
Zato smo odlučili, mi učenici petog razreda osnovne škole Jean Nicot, ministru prosvjete uputiti prosvjed.
Ako nam ne bude dao posebnu prostoriju za pušenje, blokirat ćemo sve glavne prometnice u Hrvatskoj.
Učenici petog razreda OŠ Jean Nicot
Post je objavljen 05.09.2004. u 08:49 sati.