Tjerali jednom mlinar i njegov sin magarca u grad na sajam da ga prodaju.
Susretne ih jedan covjek na konju i smjesci se reci im: «Vi niste normalni; pustate magarca da prazan ide, a ni jedan d vas ga nije zajasio.» Otac je posadio sina na magarca.
Nakon nekog vremena susretnu teretna kola. Kocijas povice glasno sinu: «Zar te nije stid, ti mladic pa jasis, dok tvoj stari otac kraj tebe mora hodati?» Kad je sin cuo te rijeci, brzo je skocio na magarca i pustio oca da uzjasi.
Nakon sto su prevalili dobar komad puta na pjescanom drumu ugleda ih jedna seljanka, koja je nosila na glavi veliku kosaru voca. Ova ce ocu: «Vi ste nemilosran otac, kad ste se tako udobno smjestili na vasem magarcu a jadnog sina pustate da klipsa za vama u dubokom pjesku.» Onda je otac uzeo i sina k sebi na magarca. Kad ih je ugledao pastir, koji je putem cuvao ovce, kako obojica jasu na magarcu, povice: «Jadna ta zivotinja morat ce poginuti pod tim dvostrukim teretom. Vi st uzasni mucitelji zivotinja!»
Obojica su sisla, a sin upita oca: «Sto da konacno pocnemo s tim magarcem, da ljudima bude pravo? Na koncu morat cemo mu zavezati noge i staviti sebi na ramena, pa ga odnijeti na sajam.»
Otac mu odgovori: «Sad vidis sine moj, da se nikad ne moze svakome ugoditi!»