Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/olifant

Marketing

DJETINJSTVO IVICE BESKIČMANOVIĆA

«Izgleda da me hvata viroza», žalim se Debelom.
«Popij vitamine i prilegni, ja ću oprati suđe», reče moje bucmasto srce.
Ušuškana u gnijezdašce osluškujem kroz odškrinuta vrata, ne bih li začula veselo zveckanje tanjura. Ništa. Umjesto toga, tatica Debeli zabavlja svoje ljubimice. Čita ulomke iz zanimljivog djela, preporučenog za školsku lektiru. Istinabog, tek za šesti razred. Ali curama se sviđa, veoma su se uživjele u priču.
«I tako su otac i seoski učitelj odveli Ivicu na školovanje u veliki grad…»
«Tata, ti si isto odrastao na selu?»
«Kao Ivica Kičmanović?»
«Da, tako je», sjetno će Debeli.
«I bio si dobar đak?»
«Kao i mali Ivica?»
«Da, bio sam najbolji u školi.»
«A usto si morao raditi kod kuće?»
«I voditi kravicu na pašu?»
«I musti kravicu i raditi u vinogradu i svašta još», tugaljivo nabraja tatica.
Čudna mi čuda. I ja sam pomagala mami u kućanskim poslovima. Sa sedam godina već sam redovno prala suđe.
«A jesi li gledao DVD?»
«I igrao kompjutorske igrice?»
«Ni govora, čak nisam gledao ni televiziju.»
Naravno da nije. Nisam ni ja. Crno-bijeli televizor bio je kućna svetinja, koju su smjeli dirati samo odrasli. A uključivali su ga tek navečer, kad sam ja već bila u krpama.
«I morao si dugo hodati do škole?»
«Dulje nego mi?»
«O da, više sam pješačio.»
O da, možda čak 5-6 minuta više. Ma u čemu je catch? Što se prenemaže pred djecom? Još samo fali da počne tvrditi da je skakao okolo gol i bos.
«Tata, a jesi li hodao bos?»
«Baš kao Ivica Kičmanović?»
«Paa jesam…ponekad…često…»
«Jadni naš tatica…»
«Bilo ti je tako teško dok si bio mali…»
«Da», šmrcne tatica, «zato me danas bole leđa…i noge…i ruke…»
«Nemoj ustajati, tata.»
«Odmori se, mi ćemo oprati suđe.»
«Ah, što bih ja bez vas, dobrice moje», zabrunda slatko lažljivi podlac za kojeg sam se, u trenutku nepaznje, slucajno udala.
Dakako, sad bih trebala ustati, očitati mu bukvicu i oprati suđe umjesto djece. Ali ne mogu, bole me leđa i zglobovi. Uostalom, u njihovoj dobi ja sam prala suđe svaki dan. Bez brige, skresat ću ja njemu kasnije, kad malo odmorim.

Lucy Fair, vaša dopisnica iz Zone sumraka


Post je objavljen 04.09.2004. u 23:16 sati.