Odavno je u javnosti proširena parola «na Zapadu ništa nova», ali, čini mi se da je došlo vrijeme da tu parolu proširimo dodatkom «Ni na istoku ništa nova». Povod za ovu tvrdnju dali su mi naši bratski Rusi, koji su se, po tko zna koji put, pokazali dostojnima svoje slavne, ali i nadasve krvave prošlosti.
Neki su idioti od terorista, ma odakle god oni dolazili, odlučili, kako nam je poznato, za taoce uzeti, vidi junačina, djecu i roditelje okupljene na proslavi povodom početka školske godine, negdje u bespućima Rusije. I u tome su kreteni i uspjeli. A da jabuka ne pada daleko od stabla i da jedno zlo nikada ne dolazi bez drugoga, pokazalo se kada su se naši teroristi našli pred uperenim puškama sebi ravnih; druga Putina i njegove armade. Možda su mi upravo teme Kurska, Kazališta u Moskvi, palih zrakoplova i tolikih katastrofa vezanih uz Rusiju bili počeli padati u zaborav, ali događaj sa djecom – taocima ponovna mi je probudio ta sjećanja. Možda je i bolje da je tako; zaborav zla je opasan neprijatelj osjećaju za pravednost i istinitost, i ma koliko takva sjećanja bila tmurna i tužna, moramo ih obnavljati kako žrtve nikada ne bi bile zaboravljene.
Tako i sada; Rusi su se ponovno iz petnih žila potrudili da razrješenje talačke krize protekne u stilu filmova Stevena Segala; sa mnoštvom pucnjave, eksplozija i, naravno, rijekama krvi nevinih, u ovom slučaju djece, ruske ili čije druge, ali djeca su djeca.
Putun i ekipa su se, naravno, potrudili da, kao i u slučaju Kurska, informacije o životima djece ne dođu do ušiju javnosti, a pogotovo ne izbezumljenih roditelja koji proklinju dva dana, jedan kad su Putina izabrali za predsjednika pa je ovaj ponovno krenuo na Čečene, i drugi, dan kad su djecu poslali u školu, ne znajući da pedofili među učiteljima i zračenje iz Černobila nisu jedina opasnost za njihove najmilije.
I sada dođe čovjeku da se zamisli da li je taj Ivan Grozni bio tako grozan, i da li je drug staljin bio toliko krvoločan? Naravno da jesu, ali njihovi današnji nasljednici koji sjede u Kremlju, kako stvarnost potvrđuje, nisu ni malo bolji od ove dvojice navedenih. Sve je to ista škola; samo je pakiranje drugačije, ovisno o vremenima. Kao što se vidi, metode su im iste; ubij i zakolji! A nitko ne može poreći da smo i mi na ovim prostorima imali kopije takvih krvoloka, očito željne da do u tančine oponašaju, pa čak i nadmaše svoje diktatorke uzore.
A vi moji jadni Rusi i dalje crkavajte pod jarmom terorizma, samo zato da bi jedna mala Čečenija ili nepregledne sibirske stepe mogle na zemljopisnoj karti pripadati «majčici» Rusiji. Jer to majkama koje su u talačkoj krizi izgubile svoju djecu sigurno puno znači; to da im je utjeha vidjeti Čečeniju u granicama Rusije. Isto kao što majkama i ženama mornara sa Kurska jaaako puno znači moćna ruska flota nuklearnih podmornica, i to da je Rusija nuklearna velesila. Jake li im utjehe u tome. A to što su im djeca u grobu zbog prestiža u svijetu «majčice» Rusije, neka pitaju druga Putina. On će ih sigurno znati utješiti, valjda viješću da su barem njegova djeca živa, i na sigurnom.
Post je objavljen 04.09.2004. u 17:26 sati.