Ovaj rimejk jedne simpatične umotvorine mi se posebno dopao, ali me je podstrekao I na još jedno razmišljanje. Naime, kako znati u pravo vrijeme kojim putem kurci idu?
Evo ja na primjer, nikako da se naviknem na ovu 'SR' tastaturu. Uvijek sam kucao sh umjesto š, ch umjesto č i ć. Uvijek su me i razumijevali, ali valjda kurci sad idu ovom novom stayom (evo greške klasicne, z i y su zamijenili mjesta) da se čitao onako kako je napisano, pa nije fora da i ja ne idem tim putem.
Ma, uvijek sam se ja trudio da budem na pravom putu. Sjecam se izbora. Kako mi je politika uvijek bila veoma bliska i draga kad je zajebancija u pitanju, trudio sam se da svaki razgovorna temu politike okrenem upravo u tom pravcu. Isto tako, sam se navodio crnogorskom bibilijom. Jer ,,sve što biva i što može biti, meni ništa nije nepoznato’’ a I svidja mi se mala ispravka u vidu onoga ,,ko god dođe, ja sam mu naredan’’.
Tako sam na pitanje: ,,Ko ce dobiti ove izbore’’ uglavnom imao isti odgovor: ,,Ada, mi’’. I dobili smo, svake, u svakoj opštini. Nego ne znaju ljudi, nije ni politika za svakoga J
Naravno, to je bila jedna taktika, ona bolja. Druga, meni dosta bliža i zanimljivija je dosta komplikovanija i za nju su potrebni ćestoki živci. Naime, kad god imam vremena da ga potrošim na badijavnu pricu o politici, trudim se da imam suprotno mišljenje od sagovornika, pa makar bilo suprotno i od sopstvenog. Pa je li? Kakva je to rasprava i prica o politici dje se svi slažemo? Ne ide to tako. Tako sam ja u proizvoljnim situacijama zagovornik potapanja Tare, dok se u drugoj oštro borim I potpisujem peticiju protiv potapanja; kažem da je Milo najbolji političar otkad je Crne Gore, dok u drugoj situaciji tvrdim da Crne Gore nikad nije ni bilo, niti će je biti i da treba da se zove SAP Crna Gora J Naravno, možete zamisliti izraze lica mojih sagovornika koji su obično u većini kad čuju ove moje izjave. I obično, do samog kraja razgovora oni ni ne naslućuju ironiju u mom glasu. Tek na kraju, kako sprdnja odmiče i kulminira izjavama da bi trebalo uvesti policijski čas I strijeljati izdajnike ili pak protjerati strane investitore iz Crne Gore jer su plaćenici i špijuni, sagovornici shvataju koliko su se u stvari bespotrebno pokušavali nadmudriti samnom I dokazatimi da je njihov politilki stav ispravan.
Najgore od svega je to, što ja imam osjećaj da se i ovi ljudi koji se bave politikom i žive od tog posla prema njoh ophode na ovaj ,,moj’’ način. Još da nam oće na kraju reći da su se sprdali, pa da počnemo iz prave…
Post je objavljen 04.09.2004. u 15:09 sati.