Danas sam bila na faksu. Zapravo, samo sam čekala frendicu u auli da se nađemo s još frendica i da odemo na kavu. I onako, iz dosade odem do webomata pogledat kaj ima. Blog je bilo nemoguće otvoriti, pa onda odem na Iskonovu stranicu provjeriti mail. Budući da maila nema, pogledam si horoskop.
Osjećat ćete se sjajno i to će se vidjeti iz aviona pa danas ne bi smjeli biti previše osamljeni. Čak i ako ne bude nekog u vašoj bližoj okolini, osjećat ćete se okruženi razdraganom masom ljudi koji vam podižu raspoloženje i tjeraju vas na smijeh. Možda ćete malo bedasto izgledati prolaznicima dok se razvaljujete od smijeha, a njima nikako neće biti jasno što vas je tako razveselilo.
I ono, začudim se kolko je pogođen. TOTALNO!!!
Mislim da se danas s Marsa vidjelo kolko sam sretna i raspoložena. A budući da sam cijeli dan s ljudima, bilo mi je savršeno. Mislim da su me ljudi stvarno čudno gledali na cesti jer se ja jednostavno nisam mogla prestati smješkati. Mislim, to je kod mene uobičajeno. Sve mi se vidi na licu: kad sam sretna, tužna, umorna, bolesna...
I tako, bilo nas je šestero na toj kavi. Dvoje novih, meni potpuno nepoznatih ljudi. Frendica moje frendice i njezin dečko. Uglavnom, raspravljalo se o statistici jer je večina bila na ispitu prije toga i sad lagano grizu nokte tko će proć a tko neće. Kao nije bilo teško, ali su nekaj zeznuli. I sad taj dečko i ja nemamo pojma o čemu ostatak ljudi priča pa se samo cerimo. A onda smo se konačno uspjeli orijentirati na neke druge teme osim statistike (ipak, ne daleko od faksa). Bili smo definitivno najglasnije društvo u bircu i malo su nas čudno gledali kaj svi pričamo u isto vrijeme, ali bilo nam je baš veselo. Mislim da sam tek sada počela živjet studentski. Onak, čista uživancija i bez brige za cijeli svijet. Sve mi je super. Kaj god netko kaže, sve je super. I totalno sam si ja super, a kad sam sebi super, onda sam i drugima super. I danas sam bila tako pričljiva.
Ali nije da ne znam razlog tome, zapravo mislim da znam. Sve što je meni trebalo je neka mala promjena u životu, neko malo uzbuđenje. I sve se u trenutku promijeni. A ovih dana se događaju samo lijepe stvari. Mnogo manje od one jedne velike i ružne, ali i mnogo snažnije.
Kad pišem blog, onda pišem ekstreme. Mislim da su često bili pretužni ekstremi. A shvaćam da ja uoće nisam ni pesimistična ni tmurna osoba. Ispod ponekad tužnog lica krije se nevjerojatna sreća i optimizam, a ispod straha i drhtaja, sigurnost i vjera. Ponekad sama sebi idem na živce s tom nekom tugom i negativnim emocijama, ali sada znam da se sama moram boriti protiv toga. To možda i je borba protiv sebe same, ali vrijedi se potruditi. A svu energiju, hrabrost, smjelost i optimizam mogu dobiti od ljudi koji me okružuju. I ništa drugo ne može postati nepresušnim izvorom pozitivne energije osim ljubavi. I nije važno koga volim i tko voli mene, važno je samo ona ljepota koja se iz te ljubavi rađa. A to je sasvim dovoljan razloga da budem beskrajno sretna. A unutarnji osjećaj sreće uvijek, ali baš uvijek priziva nove događaje u moj život.
Znam da to nema veze sa horoskopom, ali ponekad ga je dobro pročitati, pa makar i nema veze sa mnom ako potiče da se potrudim oko onoga što želim i dobijem ono što trebam.
ove grane sve su tanje poda mnom.
I čak po cijenu ako padnem, stići ću tamo
kad mi nebo bude dom.
Post je objavljen 03.09.2004. u 18:17 sati.