Pitao sam se kako ovim Afarima nije vruce. Meni je danas mozak prokuvao. Malo zbog toga sto nisam planirao al ipak sam proveo skoro pola dana po nekim mjestima na kojima ni trava ne raste, a malo zbog toga sto je opet bilo pakleno vruce osjecao sam kao da me netko posipa vrelim uljem gdje god je koza bila otkrivena, a vidite njih ovako obucene. Pitam se sta bi uradili da im puhne malo bure.
Mislio sam da sam se vec nagledao svega i da vec imam dobar zeludac za ove njihove uvijete zivota no danas sam se osjecao kao da sam prvi put ovdje.
Prije nekoliko dana sam sakupljao kamenje da bi smo napravili jos jednu zardinjeru za nase nove biljke i vjerujte da se nije moglo golim rukama dodirnuti. Vjerojatno zbog crne boje to vulkansko stjenje se toliko ugrije da bi se sigurno moglo ispeci jaje.- Jao glupane. Kako mi samo mozak ne radi, zasto se toga danas nisam sjetio.(Zasto ih nisam pokusao nauciti prziti jaja na tom kamenju, siguran sam da bih uspio.) U autu smo imali paket od preko 500 jaja, (koliko stane u onaj ogromni paket sa jajima), nesto vode i tjestenine i graska.
Put vodi kroz pustinju vulkanskog kamenja i samo ponegdje se moze vidjeti nesto zelenog lisca na najizdrzljivijim biljkama koje su uspjele tako brzo da ozelene nakon ovih nekoliko pljuskova koji su naletjeli ovih dana. Afari koji su se sada nastanili u blizini ovog kakvog takvog zelenili. Svi su bili presretni sa ovim padavinama.
Auto ostavlja za sobom trag prasine koji se moze vidjeti sa velike udaljenosti pa se Afarska djeca sa svih strana pojavljuju niodkud trceci nam u susret i sto je interesantno zaustavljaju se nekoliko metara od puta i masuci nas pozdravljaju. Bosi. Za neke mi nije zaista nije jasno kako uopce mogu hodati, a ne trcati po takvom terenu, koliko su sicusni. Stajemo uz put i dijelimo im to sto smo imali no kako ih je puno podjelili smo vrlo brzo sve sto smo imali i sada sam se sjetio da smo mogli i to jaja da podjelimo sa njima. Ne znaju sto su jaja, u to sam se uvjerio, no da sam im pokazo sta se moze sa njima mozda bi naucili a to vrelo kamenje je bilo iedalno da se pokusa prziti na njemu. Iako sam u velikom poslu ovih dana i ne znam da li cu stici sve odraditi dok ne podjem odavde, sutra cu pokusati da ispecem jaje na ovom kamenju, rezultate cu vam reci. Siguran sam ako ne za tri cetri min, da ce biti peceno za duplo vise no bit ce peceno.
Ne znam vise ni sta sam poceo pisati koliko mi je krivo sto nisam to pokusao danas.
Da, opet je bilo tako jadno gledati tu djecu gdje zive i kako prezivljavaju a totalno nevjerojatno kako onako bosi mogu da uopce hodaju na tom terenu. Fotografija neke od te djeca nakon ovog posta,
Post je objavljen 03.09.2004. u 07:54 sati.