Dakle, ponovno sam u Becu. Zahvaljujuci cudima tehnike (klanj, klanj!) prosla dva bloga napisala sam prije par dana u Zagrebu i poslala ih da se sami postaju na zeljene datume. Moram priznati da mi je kroz glavu prosla morbidna pomisao kako bi bio prilican crnjak da sam se, recimo, skrsila negdje po putu, a da moj blog i dalje redovno izvire na svjetlo dana dok lezim u nekoj bolnici s nogom u gipsu, prikopcana na infuziju.
No, dobro.
Zapravo, zivot u Becu, i ovaj sad i onaj od prije par godina, prepun je - kao sto se i moze ocekivati - ljepota i ruznoca, da ne kazem cari] kapitalistickog drustva u kojem ti svi zele nesto prodati, a buduci da je konkurencija preogromna, nagradjuju te ako samo bacis pogled na njihovu uslugu ili proizvod, pa cak i ako to ucinis neobavezno. Gdje god krenes u ruke ti guraju neke letke, reklamne uzorke, mini-doze proizvoda...
Sjecam se izbora na sveucilistu i jednog od najduhovitijih pokona svekolikoj javnosti, kad su desnicari dijelili kreme za suncanje s natpisom da ne pocrvenite, kao i pravih izbora, prije kojih su Zeleni po gradu dijelili fine, reske zelene jabuke. Bas su tada moji bili na par dana kod mene i nisu mogli doc sebi od silne ljubaznosti aktivista, koji nam je skoro dao cijelu gajbu.] Nakon toga nas je presrela hostesa koja je dijelila polulitarske boce Fante, jer su promovirali novi okus. Ako vas bas zanima, pink grapefruit. Neko vrijeme su po gradu dijelili jogurte, sto me posebno veselilo, jer sam neizljecivo ovisna o njima.
Svako malo sam u postanskom kastlicu nalazila ponude za testiranje dnevnih novina koje ce mi tijekom odredjenog perioda biti besplatno dostavljane. Sjecam se da je Die Presse s tocno sest mjeseci svakodnevne dostave bila najdarezljivija, no citala sam ja tako - probno - i Standard, i Kurier, pa cak i Krone, sto me pomalo sram priznati. Medjutim, ne samo da su te novine bile poklanjane i da je izdavac placao troskove dostave, vec ste dobili i dodatni poklon zbog toga sto ste se uopce odlucili baciti pogled na njih. Recimo, od Die Presse sam dobila divno naliv-pero, a Krone me je obradovala spravicom za racunanje odnosa schillinga i eura, sto je tada bilo jako aktualno, a za moj matematicki antitalent i dosta potrebno.
Naravno, takvih i slicnih ponuda ima i danas i broj im je zapravo nepregledan. No, zanimljivo je da su me nekad, kad sam brzim korakom brijala gradom, uglavnom zaustavljali svi i htjeli mi uvaljati sve. Sad, kad se polako gegam s noge na nogu, gurajuci kolica s bebom, ne zaustavlja me vise nitko ili barem gotovo nitko. Recimo, nedaleko moje kuce cijelo je ljeto bio sparkiran najnoviji model sportskog BMW-ovog kabrioleta, Z4, i hostese su stalno zaustavljale ljude moleci ih da odvoje par minuta vremena, ispune nekakav upitnik i udju u bubanj za nagradnu igru. A ja sam tamo prolazila nekoliko puta dnevno i nis! Mozete zamislit frustraciju! Kao da ja ne bih zeljela lijepi novi auto! Naravno, objektivno gledajuci, dvosjed mi uopce ne treba, a pogotovo ne takav koji trosi milijardu litara benzina na sto kilometara, ali bilo bi lijepo da su me barem pitali zelim li sudjelovati u nagradnjaci. Na kraju krajeva, lova od prodaje lijepog, sjajnog, zglancanog Z4 dobro bi nam dosla.
Kad sam se pozalila muzu, on mi je rekao naravno da te nece zaustavit, pa imas bebu, TEBI VISE NE TREBA SPORTSKI KABRIOLET, a na moje negodovanje samo je dodao, cereci se od uha do uha, eventualno ti je trebao ZA NAPRAVIT BEBU, a sad ti je definitivno prekasno za takve aute.
Dakle, udjes u odredjene godine, imas obitelj i vec si polako za odstrel. Kaj ce ti kabriolet, kupi si monovolumen. Yeah, right!
Znate tko me se sjeti svaki put kad izadjem u setnju? Hostese koje dijele uzorke spreja protiv neugodnih mirisa ili, kako ga mi doma interno zovemo, anti-drek spreja. Novi proizvod, s mirisom zelene jabuke. Iskreno, uopce mi se ne svidja miris zelene jabuke, ali ga svaki put uzmem, zahvalna sto sam uopce nekome ciljana publika. Iako, hm, biti ciljana publika za anti-drek sprej bas i nije neki kompliment. I tako sam ja cijelo ljeto setala nasljednicu i skupila cijelu kolekciju sprejeva s mirisom zelene jabuke koji, poput trofeja, stoje uredno poslagani na polici iznad skoljke (upotrebljavamo miris oceana).
I da sve ne bude bas jako crno, danas me je zaustavila curka ispred trgovine Yves Rocher i dala mi uzorak sampona za kosu. Nije BMW, ali nije ni zahodska potrepstina.
Post je objavljen 03.09.2004. u 01:12 sati.