Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/barba

Marketing

...the larch!

Znaci 27.02.1998 posta san besposlen. Samo ovdi se ipak drze nekih pravila pa kad su skuzili da bi ih mogo tuzit, onda su mi dali ugovor jos na dva miseca s time da nadjen novu poziciju. OK reci cete: shoud ja stay or should I gren.
To van je mission imposible. Sad cu ja to malo pojasniti. Naime ovo je jedina drzava na svitu (uz HR i JP) di su doktoranti radnici (ne stipendisiti). Znaci imaju placu i gre in staz. Zaposleni ste na faksu i radite u grupi koja ima sefa (jerkoff ili moj nadglednik; vidi doli okomito). Sef je odgovoran direktoru instituta koji je Profa (predavanja i administracija). Profu znaju drugi profani koji su raprseni po drugim instituitma ili departmentima.Sad kad smo objasnili piramidu mocji idemo dalje. Sve skupa to je sveuciliste. U mom slucaju (bez posla) logicno je da idete po drugim depratmentima i trazite postoji li slobodno misto za doktoranta (tu ste, znaju vas, nema previse zajebancije s papirma itd.). E, a caka je u pitanju:
-A zasto se napustili taj institut?
E sad tu san ja objasni da su medjuljudski odnosi bili upitni. Covik te gleda i ne viruje ti. Mislin ko je ovdi lud. Idemo dalje od intervjua do intervjua i svaki put problem. Traze ti reference, a kako u gubavoga traziti masti.
Znaci ja san do 30.4 bija placen i prosa 15 intervjua. Unda san isa na socijalno. To je ilegalno, ali kako nitko s nikim od sluzbi ne komunicira iskoarisitja san guzvu. Placaju stanarinu i zdravstveno osiguranje i dali su mi jos nesto sice za prezivit. Sve skupa malo manje nego ca san ima dok san radija. I prije san krpa kraj s krajen, ali ovo je bilo grubo. Svako jutro kad bi se diga cinilo mi se da mi zatiljak gori. Samo u maju san prosa deset intervjua. Ima san feeling 'ko da cu poluditi. Moga san doma, ali to ni bilo rjesenje. Kroz bol i muku se odrasta. I unda san uspija dobiti nesto u sestome misecu samo na tri miseca. Direktor instituta je bija moj spasitelj. Nijemac. Tukli smo unda svabe 3:0. I cestita mi je. Ta bila zgrada je bila utociste u toj ciloj jebadi . Makar san nesto radi. Ali oni mene nisu mogli platiti jer in policija nije dozvolila da mi daju radnu dozvolu, nego su mi rekli da mucin i cinin fi-de-mona. Viza mi je ionako isticala u deveton misecu. Onda mi je jedan dan rekla sefica da oden na intervju na drugo sveuciliste. A ona i njezin sef su mu bili reference. I posa san. I dobija novu poziciju. Kad san se vrati u stan cekalo me je pismo od policije u kome su rekli da san preksija pravila i da ne mogu ostati tamo di jesan. Tako dosa san se oprostiti s ljudima, a direktor mi kaze:
-Dobro si radi ovdi, uzmi ovo i odi u finacijski odjel i objasni mi je ca cu im reci.
Platili su me na ruke.
Neoporezovano.






Post je objavljen 02.09.2004. u 19:22 sati.