Više od jednog desetljeća nas uvjeravaju da živimo u tržišnoj ekonomiji gdje bi najvažnija stvar na svijetu trebala biti zakon ponude i potražnje. No, svako malo se pojavi neki zanimljivi fenomen koji pokazuje kako su kapitalizam i tržište još daleko od ove zemlje seljaka na brdovitom Balkanu.
Najbolji primjer su DVD-ovi.
Zamislite jedan najnoviji holivudski blockbuster s čijeg postera se smiješi njuška vrijedna 40 milijuna US$, o čijoj heroini pišu svi ženski časopisi, film koji je osvojio sve prestižne festivalske nagrade, film o kojemu snobovski kritičari pišu panegirike i koji je u mizeriju od hrvatskih kina barem na trenutak vratio davno iščezli fenomen švercera karata.
Samo par godina nakon tog megauspjeha isti taj supertraženi i superpopularni film ćete moći pronaći na novinskom kiosku po cijeni koja približno odgovara cijeni jednog informatičkog mjesečnika ili dva iznajmljivanja DVD-a u videoteci (još jeftinijje ako se u obzir uzme sve popularnija praksa uvaljivanja dodatnog crtića ili još kojeg filma na jedan disk).
E sada zamislite kako će današnja hrvatska publika reagirati na neki američki TV-film s početka 1970-ih, neku hongkonšku komediju o zombijima, indijski vestern, indonežanski samurajski film ili finsku socijalnu dramu. Ne moram spominjati kako sve gore navedeno neće izazvati nikakvu reakciju, s obzirom da za većinu publike, pogotovo one mlade, nijedan film stariji od pet godina jednostavno ne postoji. Ti će naslovi izazvati još manji interes kod naših ziheraških video-distributera.
Za one koji ti naslovi zanimaju preostaje jedino da ih pokupe vani – po tržišnim cijenama. Zvuči dobro, pogotovo ako se uzme u obzir da su cijene takvih DVD-ova daleko jeftinije nego kod nas. Čak i s uključenom poštarinom takvi DVD-ovi izgledaju blagodat za hrvatske filmofile. No, osmjeh s lica nestaje kada se u obzir uzme carina koja će na sve nabiti troškove carinjenja i špedicije i tako superjeftine DVD-ove učiniti skupljim od većine DVD-playera na hrvatskom tržištu.
Kako stvari stoje, u Hrvatskoj indonežanski vestern snimljen 1970-ih u nečijem dvorištu s rodbinom i prijateljima filmaša ima veću vrijednost od dobitnika "Oscara" i "Zlatnih palmi". Nakon svega ovoga je prilično teško stavljati pojmove kao "DVD" i "tržište" u jednu te istu rečenicu.
Post je objavljen 02.09.2004. u 12:08 sati.