Bila je to srijeda u Belot-klubu 'Velebit' kako to već biva u poslijednje vrijeme, ali srijeda koje je počela nova školska godina. Rezultat toga je ji bio izostanak mladih s današnjeg druženja uz go. Svi mladi igrači i igračice su zasada iz Velike Gorice, pa im je to, računajući i put vremenski teže.
Bilo nas je šestoro i to po troje iz Zagreba i Velike Gorice.
Marijan je stigao prvi i dolaskom Siniše i mene pada odmah prvi izazov. Siniša izaziva Marijana u namjeri da se digne jedno mjesto više na listi, jer Marijan je tik pred njim na njoj. Nisam dugo čekao, jer ubrzo stiže i Tomi, pa i ja imam izazivača za drugo mjesto.
Siniša protiv Marijana kreče rasturajući i tako radi do kraja, a on je obilježen Marijanovom predajom partije. Igrali su ravnopravno, pa rezultat nije neočekivan, jer Siniša je dva kyu jači.
Tomiju dajem devet prednosnih kamenova, pa je to, kao i obično među nama, bila zanimljiva partija. Treba nakupiti prostora da se nadoknadi prednost u startu. Tomi je imao šansu već na početku razbiti mi pokušaj hvatanja kuta, ali me miroljubivo ostavlja raditi opstojnu grupu, misleći da je na stranici jača igra. Je, ali kut je mogao, usput, biti njegov. Malo na jednu stranicu, pa na drugu , pa u centar, gradim posredno veliki prostor. Razbijam mu još i prostora uz svoj rub i lagano potišćem njegov prostor na mojoj desnoj strani, smanjujući ga na taj način. Partiju završavam prilično uvjerljivom pobjedom od 65,5 poena. Bila je to prigoda da mu odkomentiram: 'Ovaj puta si bio bolji za 2 poena u krajnjem obračunu. Popravljaš se.', na što je uslijedio njegov osmjeh.
Stigao je i Damir, ali je morao pričekati završetak partija u tijeku. Kad je Siniša završio, Damir ga izaziva. Reče, bolje je sa Sinišom, jer sa Marijanom je igrao prošli puta. Prigovara za preskok u izazovu nema. Rezultat ove partije je bio iznenađenje večeri. Siniša je već u ranoj fazi igre učinio veću Damirovu grupu neaktivnom i neživom. U kasnijoj fazi partije radi pogrešku, nakon čega Damir spašava tu grupu. U izgubljenoj poziciji Siniša predaje partiju. Damir hvata 9. mjesto na listi.
Stigao je i Zvonko, a slobodni Marijan ga izaziva. Već pred početak Marijan kaže samo ono:'Ufff', a mi već znamo što to znači. Po završetku mi kratko javlja: 'Pa bilo je dobro. Samo 76,5.' Bio je to poraz kojim je, eto, Marijan bio zadovoljan i pored osam dobivenih kamenova prednosti. Pokušao je, odigrao partiju, nešto možda i naučio i bio zadovoljan ishodom. Lijepo.
Na kraju započeše partiju Damir i Zvonac. Bilo je tu i devet prednosti. Zanimljivo bijaše. Damir se trudio i uspio izgubiti samo jednu veću grupu, ali uz podosta zahvaćenog prostora gubi samo za 32,5 poena. Damir je ozbiljno zagrizao.
Bijaše već prošlo 23 kada krenusmo doma. Nama Goričancima je zbrisal jedan bus i čekasmo oko 20 minuta na kolodvoru slijedeći.