Ne, nisam trajno nestao, iako ni to nije loša opcija. Zadnje dane sam tulumario po Dalmaciji i nisam imao vremena piskarati po blogu, a tulumarenje je ujedno došlo i kao dobra anti-Internet terapija.
Ljeto je zaključeno na najbolji mogući način, cjelodnevnim kupanjem i dangubljenjem, te večernjim izlascima u dobrom društvu. Tulumario sam čak i bez bolje polovice, pa sam bio posebno opasan po okolinu jer onda šaljem signale koji raznima sjebu frekvencije i prijem općenito, a to je jako zabavno.
Uvijek kad se vratim natrag u metropolu teško mi je sjesti za kompjuter i napisat nešto suvislo. Zapravo, nakon ovakvih provoda na blog i Internet gledam kao na nužno zlo, odnosno na zlo koje je manjeg inteziteta od onih drugih, poput dosade i ispijanja bezbrojnih kavica. Na moru slobodno vrijeme ubiješ kupanjem, piciginom, dobrom zezancijom i odmoranjem duše i tijela. I baš sve to dobro legne, te čovjek skuži kako mu Internet i nije toliko bitan. No, znam iz iskustva da ću ponovno srasti sa Internetom u sljedećih nekoliko dana, te će provođenje po Jadranu biti samo podsjetnik da postoji i oaza u pustinji.
O detaljima ovog provoda ne bih previše pričao, samo ću napomenuti da su odjevni predmeti nestajali sa mene u ekstazi večeri, što je čak i dokumentirano digitalnim zapisom. Međutim, ipak ću radije namaknuti koju kunu za objavu tih fotki negdje u novinama, nego ih objaviti ovdje na blogu. Eksluzivno tijelo i poze ipak valja unovčiti.
Post je objavljen 02.09.2004. u 00:10 sati.