Počelo je, počelo.
Danas sam se probudio u 8. Najranije čitavog ljeta. Trebao sam se probuditi u 7, ali moj um još nije spreman za takve napore. Trebao sam ujutro kupiti dar ćaći za rođendan, a onda otići u školu po raspored. Napokon dolaze novi predmeti - psihologija, sociologija i logika. Nažalost, nisu se samo predmeti promjenili. Profesorica iz biologije nam sada ima i zemljopis, a poznajući nju, to nije dobro. Razrednik je bio nejasan kao i uvijek, posve nemoćan što se tiče održavanja reda u razredu. Ne krivim ga. Tko će reći skupini prištavih (neki više, neki manje) tinejđera koji se ponovno vide nakon dugih praznika da začepe? On sigurno ne. Također sam primjetio da se stanje, unatoč odlasku najgorih elemenata iz razreda, nije nimalo popravilo. Šteta je počinjena i razred je još uvijek podijeljen na tih nekoliko grupa koje se međusobno bore za život. Antropološke studije bi se mogle napisati o tome.
A gdje tu ja upadam? Autsajder, kao i inače? Izoliran? Na sreću ne. Nisam jedini. Ne znam jeste li to vidjeli, ali razredi doslovce pršte autsajderima iz čijeg gledišta su glavne face, sportaši ili nasilnici najčešće smatrani ljudima s kojima se ne da družiti. Nesposobni za inteligentne razgovore. Ne smatram da su svi takvi, zapravo, većina njih i nije, samo su utuvili u glavu da razgovori o računalima, književnosti ili nekoj drugoj vrsti glazbe od one s estrade nisu cool. Ljudi koji razgovaraju o Poeu, pritom komentirajući da se njegovim hrvatskim prijevodom gubi na čaru, nisu ljudi s kojima biste se trebali družiti. Krivo. To je ono što našoj zemlji treba. Kreativni, načitani pojednici, informatički pismeni intelektualci. A što se događa sa njima još od osnovne škole? Govore im da su glupi. Gurkaju ih i zafrkavaju. Kad bi se samo te mase geekova probudile iz sna pacifizma i uzvratila udarac. Nešto poput Nerds Revenge, samo ne toliko... glupo. Inteligencija, a ne sila je ono što se gleda kod vođenja rata. To je jedini način objašnjavanja gerilskog ratovanja. A autsajderi su moderni gerilci. Nekolicina njih u razredu će napraviti razliku.
Malo sam skočio s teme na temu, ali kad mi tipkovnica poleti, to se zna dogoditi. Nisam sam u razredu, imam podršku. Donedavno sam mislio da sam zadnja rupa na svirali (depresivne li pomisli), a vjerujem da svi koji su ikada bili napadnuti od "razredne elite" znaju o čemu govorim. Imam samo jednu poruku za sve vas: Screw 'em all. Zašto bi se zamarali sa takvim kretenima? Uvijek imate nekoga u razredu, niste sami. Možda čak i ne znate da je onaj tihi tip u kutu, koji gotovo nikada ništa ne govori, veliki poklonik klasične glazbe, a najdraži pisac mu je Nietzche.
Glazba: Queen - Princes of the Universe
Kierlan Darkskye,
Storming Your Mind
Post je objavljen 01.09.2004. u 21:32 sati.