Sigurno vam neću reć ništa novo kad primijetim da su kod nas televizijski voditelji katastrofalno loši. Jedina donekle svijetla točka je Tarik u Milijunašu, stvarno je čudo kako nakon stotina emisija još uvijek zna bit i duhovit i kako mu jednostavno ne dopizdi.
U subotu sam odgledao dio emisije Joška Lokasa i stvarno me naljutilo koliko je tip preusiljen i jednostavno loš voditelj. Sa Upitnikom je odlično počeo i bio je totalno osvježenje, sam kviz i njegov stil vođenja. Ali sad se kao bacio na malo ozbiljniju emisiju i napravio sranje. Emisija je valjda zamišljena po uzoru na Larry Kinga i Jay Lenoa. Fura se neki ležerni stil, ali nekako ne paše, Joško priča s gostima ko da su zajedno ovce pasli, a to nije ležerno nego iritantno. Sa Đurom i Lošom je pričao tako da je konstantno pokušavao imitirati bosanski naglasak i to je ispalo užasno loše. U jednoj emisiji je najmanje dvadeset puta ponovio «večeras u studiju hrvatske radio-televizije» da ne bi jadni pomislili da gledamo RTL ili Novu.
I ono što je po meni najgore i što mi užasno digne tlak je komunikacija s publikom koja se svede na «Molim jedan veliki pljesak za...» . To moljenje pljeska je opće mjesto svih naših voditelja. Jebo vas, gospodo, pljesak. Ako je nešto vrijedno aplauza, budite bez brige, dragi voditelji, publika će pljeskati. Ovako ispada da su stvari koje radite i ono što gosti pričaju toliko jadno da morate moliti da se plješće, inače će biti muk i neugoda.
Mora se priznat našim voditeljima da su maštoviti u tehnikama moljenja pljeska, npr. «Molim vas pozdravite velikim pljeskom», «Dajte malo podrške za...» «Ovo zaslužuje veliki pljesak...» itd, a čak su vješti i u neverbalnom moljenju, samo se okrenu prema publici i onako dignu ruke, kao, što čekate, plješćite... Moj omiljeni voditeljski izraz je «Možete slobodno zapljeskati...». Pa stvarno, kao da publika stoji na iglama čekajući znak kad da prasne u spontano oduševljenje i razvali dlanove. A što je najgore, to je dijelom i točno u emisiji Joška Lokasa jer čak ni ne sakriju dobro onog voditelja snimanja koji stoji među publikom i daje znak kad ide aplauz.
Način vođenja raznih spektakla kao što su izbori za Miss, Dore, Porini i slično je posebna tragedija. Voditelji su toliko loši da im treba pisat scenarij koji je redovito očajan. Zato me je nekidan po tko zna koji put oduševio Aleksandar Kostadinov u svom prijenosu Eurosonga kad je rekao «Evo to su naši voditelji i oni sad nešto pričaju i pokušavaju biti duhoviti, ali ja sam čitao scenarij i vjerujte mi da je loš pa to neću prevoditi.» Aco, legendo, care. :)
Ljudi s televizije, pogledajte malo San Remo i druge strane produkcije. Ili jednostavno klonirajte Tarika i Danijelu Trbović u više primjeraka, jer sve ostalo je blagi užas.
Post je objavljen 16.05.2004. u 16:57 sati.