Imam kera, imam kera, imam kera, imam kera...napokon!!!
Čak stara nije zanovjetala, ma ni riječi, ne mogu vjerovati (vjerojatno skuplja za govor kad mala Rea nešto ukadi). Neispavana sam, pokušavam izdržati bez kave jer me to čudo razbudi na kratko pa mi se vrati umor i pospanost u još gorem obliku. Ma prva sam se probudila, odmah do kera da je gnjavim, kako će biti razmažena i nepodnošljiva, moram je još i udebljati, eh.
Ali koja je to maza ljudi moji, nakon 1 sat intenzivnog gnjavljenja nisam se mogla odvojiti od nje, počne cviliti i gleda me onako...mačiji, lol. Pa sam čak knjigu uzela i učila u dvorištu, a goreg mjesta za učenje nema, dok svak živ prođe i upita: kako je, šta se radi, kad ćeš na fax, jel vruće, jel hladno, čije je to-ovo je najnovije i još mi nije dosadilo. A Rea se privila uz moje noge i zaspala. Ovo mi je prvi put u životu da imam kera, oni epizodni, u prolazu koji nisu ni bili naši se ne pikaju, ti su i tako bili kod nas u najmanjoj(najslađoj) fazi pa bi ih transportirali dalje, među druge lovačke. Još uvijek ne mogu vjerovati... Divna je, 2mjesečna rotvajlerka, još pomalo smotana, uplašena, smiješnih ušiju, rep je još tu
Ma odoh ja do nje, kakav blog...
la_m
Post je objavljen 01.09.2004. u 11:06 sati.