Moral štiti siromašne duhom,životom i uspjehom.Za one duhovno bogate i po prirodi moralno ispravne,to je samo nužna zaštitna građanska norma,za ostale nešto poput vjere što daje snagu onima koji je nemaju i upravlja životom onih koji to sami ne mogu. Vjerujem samo u moral pojedinca jer on nije ničim propisan i ničim reguliran do diktatom savjesti.
Osijek još uvijek ima onu znanstveno dokazanu statistiku kako u «Županiji Osječko Baranjskoj na jednog dečka ide 2,73 djevojke».
Kome je potrebna ta statistika, znaju samo statističari.
Pitam se i koji su se to dijelovi djevojaka trančirani na 0,73 i koja generacija je bila u statističkom limitu???
Ma...
Zapravo nije ni važno.
Uslijed te silne ponude žena, jedno je evidentno, a to je - da su naši dečki nekako postali samoživi i samodopadni, kako bi ono rekli «bogom dani».
Ne žene se lako, puno biraju i ne hodaju na duge staze.
A to je nemalo utjecalo i na naše djevojke.
Nekako bezuspješno, u nedostatku izbora, pa sve nešto bez mjere i ukusa nude sve i svašta, ne bi li prestigle jedna drugu u «davanjima»...
Sjetim se tada Šekspira kada je rekao: «Njena Čast je nešto što se ne vidi, Nju imaju često i oni koji je nemaju».
Kako god, neorjentirani jedni na druge, iz tog začaranog kruga sve više se okreću nekim starijim generacijama i tu traže svoju šifru sreće, sklada i svakako - sexa.
U ženskom kvarenju pomenute statistike nisu krive samo djevojke..ima tu raznoraznih drugih ženskih bića; što udanih, što rastavljenih... I one uzimaju svoj statistički danak, a nisu «nevini» ni oni rastavljeni i oženjeni muškarci čiji brak je s vremenom korodiran pa kroz kvazi kanibalsku metodu «jedenja mladog mesa» vide svoju mladalačku preobrazbu.
Jedan mlađi muški duh sa Osijek online-a svojedobno mi je slikovito opisao svoje gledanje tog problema, s kojim se hoćeš-nećeš moram složiti, pa ga eto i citiram: “Matorke vole aktivne pastuhe u njihovim najboljim godinama. Kazu da se priroda opako poigrala oko svega toga, zenke su strojevi NAKON 30te, a likovi se zanimaju DO 30te, ali bit će da to ima veze s evolucijom, negdašnjim matrijarhatom, očito je svijet danas sve nešto naopak..” kraj citata.
(Nadam se da duhovi ne zamjeraju na citiranju kad se prepoznaju.)
Evolucija ili ne, naš Osijek postao je jako «svjetski» po nekim zagubljenim moralnim normama, dok arhitektonski, financijski, politički, gospodarstveno i prometno smo bili i ostali apsolutna margina ove Banana ili ti Kifla republike. (Neovisno iz kojeg kraja Lijepe naše gledaš.)
I onda, što da uradi mladi čovjek, u svom stremljenju ka svjetskim čudima i progresom, kad je dekintiran, dotučen priglupom statističkom odrednicom i bez mogućnosti da se makne iz našeg dragog slavonskog blata, iz naše čuveno plodne ravnice, naše marginalnosti koja sve «rađa» osim jednakog broja muške i ženske čeljadi pod (čepinskim) kupusom.
Na dohvat mu je samo neka «bezvezna» moralna norma koju može i (ajme ljepote) smije prekršiti.
Valjda to tako mora biti. Kad progovori tijelo, utihne sve drugo. Nametne se snažno i imperativno i zagluši sve oko sebe.
Nikad toliko strasti nema u želji da budemo razumni, koliko u onoj da budemo voljeni.
Nekad čak i zanemarujemo činjenicu da je ipak sve vezano za ljubav (ali ahh,ne trebaju nam sami ženski potomci).
Sex mladom čovjeku, postane nekako sam sebi svrha.
Nije tajna zašto se tada dečki odlučuju za tete.
Kažu dobre djevojčice, onak zavidno, da se starije žene dijele na - lake žene i preljubnice i da zato imaju uspjeha kod mladih «pastuha».
Biste li se i vi složili s tim?
Ipak, čini se da prve imaju iskustvo, a dobro iskustvo vrijedi više od najviše matematike (zato dečki padaju na tom ispitu), a ove druge... hmm...čini se da one imaju «magisterij».
Heh...eto, na žalost, većina današnjih muškaraca zaziru od onih iskrenih, dobrih i jednostavnih djevojaka. Sigurna sam da je to često zato što bi morali odgovarati njihovim idealima. (A to nikako ne može biti jednostavno.)
Takve cure im oduzimaju i suviše vremena da dođu do željenog cilja, a sa tetama sve ide nekako brže, lakše i dragovoljnije...
Žene lakših manira imaju određenu svježinu, s njima je sve neobavezno, ne zamaraju planovima (jer ih nemaju), važna im je samo vremenska odrednica «danas», a «sutra» ih ne zanima.
Ispada da se s tetama se dečki osjećaju lako, poletno i slobodno...tete ih piju kao jeftini gazirani sokić...
Ne smijem zaboraviti da usporedo sa tim dugogodišnjim osječkim fenomenom, postoji tajna i zašto se naše drage djevojke, zbog nedostatka generacijski prikladnog muškarca, na kraju ipak više zanimaju za matorce koje su njihove supruge zapustile ili napustile, pa dozvoljavaju tim stričekima da ih konzumiraju gdje god i kad god oni to žele.
Matorci zapravo često imaju onu otrcanu filozofiju o kratkom životu koji treba što bolje iskoristiti, i onu šarmantnu moć uvjeravanja koja djeluje na mlado biće kao opijum...
Furaju se na priču o snazi duha koja briše sve bore s lica što ih utire vrijeme i život, a imaju i dovoljno love za sve njihove «ženske hirove».
Zgodno nezgodan krug... Razara statistiku.
Statističari i onako nemaju pojma o tajnama konzumiranja muško ženskih odnosa među generacijama (nitko im o tome nije pričao).
Srećom, priroda čini svoje i postavlja sve na svoje mjesto, prije ili kasnije.
Jedna naša istinita narodna poslovica kaže; «svakom loncu njegov poklopac»... U prijevodu za online generaciju, svima nama je poznata, ona naša virtualna - «svatko nađe svoj soul mate».
Nema te statistike na svijetu da demantira narodno, a bogme ni virtualno iskustvo.