Sjecate li se kako je ona otkacena riba Dora pricala na kitovski? E tako se i meni pocinju formirati misli od svih ovih neprekidnih slijetanja i polijetanja, cca svako 10 minuta, cijelu noc, svaku noc, sto se odvijaju tik preko ceste, ne sire od Vukovarske avenije u Zagrebu. A za najveci nered i buku krivi smo, naravno, mi sami. Nasa firma je iznajmila, (halo Bing, kako brat?) za tricavih 150 000 dolara po letu (cijena: prava sitnica), jedan od najvecih aviona na svijetu, Antonov AN 124 - 100, u kojeg s lakocom stane ni manje ni vise nego 6 velikih kamiona nakrcanih robom. I onda se oni lijepo dogovore da avion slece ovdje oko 3 ujutro, a polece oko 6 - sto znaci da se svake noci budimo u predinfarktnom stanju, kuca se trese, sve u tebi se trese, zaboravljas disati od nereda. Mislim, bude se oni koji spavaju. Ja sam se vec zalio da ne zaspivam do 3 - sada se produzava do 5 ujutro, a cigle u trbuhu pocinju sve jace i jace setati lijevo desno. Sinoc sam, nakon visednevnog nagovaranja i nakon 12 godina "cistoce" popio tabletu za spavanje koja me, kako kazu, trebala drzati mrtvog barem 6 sati, ako ne i vise. Istina, zaspao sam sa knjigom u ruci i upaljenim svijetlom oko ponoci, ali sam opet bio budan oko 3. I nista od pokusaja ponovnog zaspivanja. Sada je 6 ujutro i meni je vec toliko dosadno od slusanja te celicne magaradi kako slece i polece, da sam se spustio u dnevnu sobu nase vile i poceo pisati. Kao, imam inspiraciju... :-)) Inace, kad je to nase cudoviste po prvi put sletjelo, okupila se sva fotoreporterska svita da dokumentira postojanje tog monstruma, "za kojeg su inace tvrdili da postoji samo u legendama jer ga nitko nije vidio..." :-))
Dobro vam jutro, snene oci.
Post je objavljen 01.09.2004. u 04:56 sati.