Kako volim ovaj grad po noci...
Osjecaj koji ti pruza...
Trenutak izolacije od stvarnog svijeta...
Trenutak bijega...
Uzivanje u samoci...
A njegova te ljepota uzima...
...ne znam koliko dugo sjedim... ne mogu se sjetiti... mozda beskonacno... a mozda je prosao samo tren...
A ljudi prolaze...
Za njih sam samo sjena na skalinima...
Mozda stvarno i nisam tu...
Mozda sam negdje drugo...
Ne znam... ne mogu reci...
Stopila sam se s njim...
Sad smo jedno...
(napisano veceras oko 1 na skalinima Sv. Vlaha)
Post je objavljen 01.09.2004. u 04:12 sati.