Tuzna sam.
Neizmjerno.
Vidjela sam uzasne sudbine.
Ljudske olupine....
Živi, a mrtvi...
Bez nade...
Iz ociju im viri strah, očaj...
Nemaju buducnost...
Nemaju ni sadasnjost...
Imaju samo proslost izgubljenu u najtajnijim kutcima njihovih mozgova...
...i nikad vise nece biti isti ljudi...
...zauvijek promijenjeni...
...obiljezeni...
Post je objavljen 31.08.2004. u 22:43 sati.