Naime, ja sam kao u fazi traženja posla. Khm. To vam otprilike teče vako: Poslodavac: a što znate raditi?- Ja: Khm...ovaaaj...
Ma mislim, koji k.... Neznam niš. Izašla s faksa. Znam napisat tekst. Al neće se svakom svidjet. Znam izračunat neke teže matematičke (i fizičke) formule, al ni to neće uvijek točno ispast. Znat prćkat po internetu - al ni onda neću sve nać. Al jedno znam da znam: naučiti nešto što mi se zada. Evo recimo, kad još bijah na faksu i učih javne financije došla sam do predivnih saznanja o PDV-u koje ovim putem, u sebi svojstvenom smislu, prenosim vama (mojim vjernim i strpljivim čitateljima. Da, znam da me nije dugo bilo ali eto vozim već 5. sat i luda sam. Popravit ću se, obećavam.)
So, let's start:
PDV – porez na dodanu vrijednost – u nas točno 22%. To zvuči tako nezanimljivo i tako empirijski da se već odmah na početku osjećamo totalno nemoćno. Na kraju krajeva, ništa ne možemo učiniti jer eto tu je – PDV!
Tko ga je postavio? – ne zanima me. Zašto je tu? – baš me briga. Zvuči vrlo licemjerno zar ne? Prigovarati kako je sve skupo a ne razmišljati o uzrocima.
Evo uzmimo naprimjer novu Toyotu YARIS – rozu. Preslatka je. Postoji model sa čak 100 konja – dakle brza je i još k tome roza. A košta oko 10 000 €. Ako uzmem u obzir da je 22% od toga PDV, dolazim do njene neto cijene od 7800. Za 2200 €, koliko je u ovom slučaju iznos PDV-a, mogla bih kupiti:
1. Novi crni kaput Gai Mattiola
2. Tri para manolica
3. Burberry kaputić + pripadajuća torbica i cipele
4. Vuittonove roze čizmice i rukavice koje dosežu preko lakta
5. Xelibri mobitel s briljantićima i ogledalom + Nokiu za njega + par Jimmy Choo sandalica…
Popis je beskonačan. Razumijem da na automobile treba postojati PDV. Ipak je to neto svefazni porez na promet što znači da se oporezuje proizvod kroz sve faze proizvodnje. No, kad uzmemo u obzir proizvodnju jednog odjevnog predmeta postaje nam jasno zašto imamo PDV na modu.
Uzmimo za primjer ‘Celine’ vunenu haljinu koja na putu do krajnjeg potrošača – vas, prolazi kroz primjerice četiri faze (proizvodnja sirovine, proizvodnja tkanine, izrada odjevnog predmeta, trgovina). Dodana se vrijednost povećava iz faze u fazu a čini ju razlika između cijene po kojoj je netko kupio predmet u u jednoj od faza i cijene po kojoj je prodao predmet u idućoj fazi (npr, cijena koju je trgovac platio konfekcionaru i cijena po kojoj je taj proizvod prodan vama)
Dvije su osobine PDV-a najzanimljivije: regresivnost i prevaljivost. Regresivnost osjećamo svakog dana kada kupujemo bilo kruh, bilo novi Cosmo. Ako nam prosječna plaća iznosi 900 000 kn godišnje (we wish) poput one investicijskog bankara, vjerojatno nećemo osjetiti nestanak 3000 kn pri kupovini novih YSL sunčanih naocala. Prekrasne su! Postoji više modela s okvirom od pleksiglasa u više boja. Meni su najdraže zelene.
Naravno, ako nam plaća iznosi 45000 kn godišnje, tih 22% bi nam moglo postati najgori neprijatelj. I iako ne možemo svi biti milijunaši, svi bismo htjeli imati lijepu i kvalitetnu zaštitu za naše oči i stoga moramo imati baš te naočale (a stvarno su prelijepe). Tu dolazimo do najzanimljivijeg dijela u kojem se zločesti PDV skriva iza tako prelijepe pojave. Ne, nije riječ o dugi ili suncu poslije kiše.
Riječ je o – sniženjima. Koliko nam se puta dogodilo da kupimo nešto samo zato jer je na sniženju? Kada na izlogu ugledamo magičnu brojku 40%, PDV kao da prestaje postojati. Zaluđeni shopingholičarskom groznicom vadimo blještavi komadić zelene plastike i upuštamo se u rajske vode kupovine cipela.
Sljedeća scena izgleda otprilike ovako.
(na subotnjoj špici): On: Da, ja sam onaj pjevač s televizije.
Vi: Da, ovo su moje nove Cesare Paciotti cipele kupljene na sniženju po čak 30% nižoj cijeni.
I tako, šećući u novim cipelama i s osmjehom na licu, ne pada nam na pamet druga osobina PDV-a - Prevaljivost.
Ono što se desilo, upravo je prevaljivost. Kada je shvatio da je nepromjenjiva postojanost regresivnosti postala elastična, tj. kada je shvatio da ću ja te cipele kupiti čim im se cijena snizi, prodavač je odlučio profitirati te prevaliti svoj PDV na moju ekonomsku snagu i to na način da me sniženjem cijene cipela nagnao da pomislim kako ih je šteta baš sad ne kupiti i zaradio je na meni – ne 22% već 50%. Cijene dizajnerske odjeće bez PDV-a u veleprodaji su minorne i vjerujte, vrlo vrlo razumne, čak i za nas obične ljude s kreditima.
Uključivši PDV u tu ‘sniženu’ cijenu nagnao je nas mnoge da kupimo ono što inače ne bismo i tako je ostvario stostruko veći profit.
I tako dok zadovoljno šećemo s velikom meduzom na grudima, zlatnim Moschino logoom na remenu i nezaobilaznom Fendi torbicom, moramo biti svjesni da istu odjeću NIKADA ne bismo kupili da umjesto Gucci ili Chanel stoji PDV ma u kakvom zgodnom fontu on bio napisan. A upravo je to ono što piše.
Što bi svako pravo i rasno žemsko s pedigreom trebalo znat o PDV-u :
Svi znamo da se svako malo (osobito prije izbora) raspravlja i obećava ukidanje stope PDV-a od dosadašnjih 22% i njeno smanjenje na 20%.
S obzirom da 2% u današnjem potrošačkom društvu ne znači mnogo, potrebno je naglasiti da bi se u ovom slučaju radilo o iznosu od nekih 3 milijarde kuna koje nam vlada obećava ostaviti u džepovima.
No ma koliko god to zvučalo dobro i primamljivo potrebno je biti svjestan negativnih posljedica takvog poteza. Mnogi ekonomisti tvrde kako u nas joše nema prostora za smanjenje PDV-a jer nam porezna politika nije dovoljno dobro razvijena stoga bi se smanjenjem PDV-a povećali mnogi drugi porezi kako bi se nastavilo puniti blagajnu istim intenzitetom. To znači da biste možda jeftinije prošli za novu Gucci torbicu ali biste plaćali veći porez na recimo, vikendicu na moru. Koja vam se situacija čini boljom ili lošijom?
U jednom se slažu gotovo svi vodeći svjetski ekonomisti a to je činjenica da stopa od 22% posto možda i nije socijalno pravedna ali da taj problem treba rješavati mehanizmima socijalne politike.
Post je objavljen 31.08.2004. u 20:56 sati.