Nisam sreo se s boljim načinom upoznavanja
nekoga,onim istinskim njim/njom,od bloga.Kao
da zaboravljamo,pišući ,na ustručavanje,zadržavajući,
dakako,dozu najintimnijeg u sebi,i povjeravamo
se,jedni drugima.Tako lako je upoznati djelić nečije duše,
ili glavne frustracije,ili opsjednutosti,fikcije,
skrivene nade,temperament blogera.Pa čak i kad
blog nije intimistički,nego podredjen konceptu,
ili se izražava u trećem licu(npr.pričama)-
upoznajemo jedno biće,jedan sistem,jednu tajnu,
jedan izraz,jedno nešto.Ne samo na našem sopstvenom
blogu da razotkrivamo se,već,ako pažljivo čitate,
ostavljavo tragove na tudjim postovima,a te su
krhotine nas samih isto tako dragocjene u
otkrivanju zamišljene CJELINE jednog blogera,
ili blogerke.Sa ovom se količinom prisnosti,
spremnosti za prijateljstva,ljubavi,željom za
razumijevanjem i nadom da će baš nas ne(t)ko
shvatiti,zapaziti,s nama se složiti-skoro da
ne srećemo više u stvarnosti,na ulici.Tužno je
to,ali i tako važno:izgleda da čovječanstvo još
nije izgubljeno!
Post je objavljen 31.08.2004. u 15:16 sati.