piva, cik, pa kava, pa cik i evo upropastene apstinencije od nikotina. nemam o cemu pisati uz toliko natrpan dnevni raspored. sutra idem do ludbrega da malo razbijem rutinu prema dolje. i nize se spustamo. kava na drugoj lokaciji, highlight mjeseca, ili zivota trenutno.
ipak postoje pomaci, cijela strategija protiv pusenja. za svaki dan bez nikotina na ruke vezem jednostavnu narukvicu od konca. treba se dijete zabavljati, nema nista drugo da radi.
ponosno pokazujem prazne ruke. nakon iznosenja teorije nosioc radnje se dize i skakuce do prvog ducana, bijeli walter, molim. nadobudno duso. moram si priznati bar snagu volje. dvije minute kasnije opalila sam se u glavu, stupid, stupid, pa ti prestajes.
majka prica o unucima, ponosu i buducnosti u kojoj moje nepostojece dijete bude prisiljeno da cita radove nikad nemarne majke. pa neka netko kaze da alkoholicar u obitelji nije rezultat zajednickog napora kolektiva. koje dijete? ako i odlucim ubaciti novi primjerak zivota u ovaj svijet, necu moci. koji reproduktivni potencijal? onaj koji lezi na podu nokautiran zdravim zivotom autodestruktivnog mu nositelja, mozda? pa sretno im bilo, i njemu i majci. ne mislim se mijesati u tu sretnu pricu.
Post je objavljen 30.08.2004. u 22:27 sati.